Trećina učenika nikada nije pokušala smanjiti vrijeme provedeno na mobitelu

Čak 40 posto učenika ne može provesti dan bez mobitela

Među skupinom srednjoškolaca provedena je anketa radi razumijevanja navika upotrebe mobitela, njihova utjecaja na san, koncentraciju i školske obveze te identifikaciju mogućih problema ovisnosti o mobitelu. Anketom je obuhvaćeno 138 učenika od 1. do 5. razreda srednje škole.

Najveći pojedinačni udio učenika koristi se mobitel od tri do pet sati dnevno, dok se njime oko 31 % koristi više od pet sati. Svega 3,6 posto učenika tvrdi da se mobitelom koristi manje od jednog sata dnevno, a njih 22,5 posto između jednog i tri sata.

Čak 61% učenika koristi se mobitelom svake večeri nakon 22 sata, što upućuje na lošu higijenu spavanja. Mobitel je ponajprije alat za društvenu interakciju i zabavu: 79 % koristi se njime za društvene mreže, 64 % za dopisivanje. Samo 36 % koristi se mobitelom za školske obveze, što je prilika za veće uključivanje obrazovnih sadržaja i potrebne edukacije o tome kako se mobitelom koristiti kao alatom, a ne samo kao konzument.

Uvijek online

Najveći udio učenika (40 posto) provodi od dva do četiri sata dnevno na društvenim mrežama. Više od 20 % provodi više od četiri sata, što predstavlja rizik. Svega 13 posto ispitanih na društvenim je mrežama manje od jednog sata.

U upotrebi društvenih mreža dominiraju TikTok, Snapchat i Instagram (vizualni kratki formati – videozapisi prosječnog trajanja tri sekunde). Budući da su platforme vizualne i brze, izazovi su u području kratke pažnje i gubljenja osjećaja provedenog na aplikacijama. Navedene platforme potiču korisnike da budu uvijek online, pri čemu se razvija tzv. FOMO sindrom – strah od propuštanja. Zastupljenost Facebooka i Twittera je zanemariva. Samo 5,8 posto ispitanika ne koristi se društvenim mrežama.

Igre su često sredstvo razonode: oko 22 % igra svakodnevno, što dovodi do gubitka socijalnih kontakata, sna, promjene raspoloženja i bolova u vratu zbog dugog sjedenja. Većina učenika povremeno igra. Važno je razlikovati razonodu od ovisnosti. Odgovor „ponekad” ponudilo je 35 posto ispitanika, a „vrlo rijetko” njih 29 posto.

Manji, ali znatan broj od 11,6 % ispitanika sudjelovao je u online klađenju – alarmantan podatak s obzirom na dob ispitanika. Izloženost reklamama za klađenje te utjecaj influencera koji promoviraju klađenje pridonosi širenju ove ovisnosti. Učenici često klađenje doživljavaju kao zabavu posebno kladeći se na sportske rezultate, što dovodi do opsjednutosti, posuđivanja novca, promjene raspoloženja i izostanka s nastave. 

Problemi s pamćenjem

Većina učenika kupuje online (70 % redovito ili povremeno). Online kupovina sve je više popularna među mladima zbog širokog izbora te lake i brze dostupnosti online trgovina. Potrebna je financijska i sigurnosna pismenost kako bi izbjegli lažne trgovine, impulzivne kupnje i opasnosti na internetu. Svega osam posto učenika izjasnilo se da nikada ne kupuje online.

Više od polovine ispitanika smatra da im mobitel umjereno ili znatno ometa koncentraciju i školske obveze. Zbog pretjerane upotrebe mobitela imaju problema s pamćenjem. Učenike je potrebno osvijestiti da za vrijeme učenja isključe sve obavijesti na mobitelu i uklone mobitel iz vidokruga, kako bi se lakše fokusirali na nastavne sadržaje.

Vidljiva je motivacija učenika za smanjenjem vremena. Znakovito je da trećina učenika nije ni pokušala smanjiti provedeno vrijeme na mobitelu. Sličan udio učenika tvrdi da je pokušao ograničiti vrijeme provođenja na mobitelu, no u tomu nisu uspjeli.

Učenicima je u anketi ponuđeno pitanje – koliko bi za tebe bilo teško provesti jedan dan bez mobitela? Dok ih 23 posto odgovara – nimalo teško, visok udio od 40 % smatra da bi im bilo teško ili nemoguće provesti jedan dan bez mobitela, što je pokazatelj emocionalne ili funkcionalne ovisnosti. 

Rezultati ankete ističu zabrinjavajuće obrasce digitalnog ponašanja među učenicima, osobito onima mlađih i srednjih razreda koji se tek nalaze u fazi formiranja svakodnevnih digitalnih navika. 

Digitalna samokontrola

Većina učenika koristi se mobitelom u kasnim noćnim satima, što potvrđuje narušenu higijenu spavanja i negativan utjecaj ekrana na biološki ritam. Mobitel je primarno sredstvo zabave i društvene komunikacije, koristi se najviše za društvene mreže i dopisivanje, dok se manji broj učenika koristi uređajem za školske svrhe. 

Uočeno je da većina učenika smatra kako im mobitel ometa koncentraciju i učenje, ali samoregulacija ostaje izazov. Trećina učenika nikada nije pokušala smanjiti vrijeme provedeno na mobitelu. To upućuje na potrebu razvoja strategija digitalne samokontrole i edukacije o digitalnom detoksu. Posebno zabrinjava činjenica da čak 40 % učenika smatra kako bi im bilo teško ili nemoguće provesti jedan dan bez mobitela, što upućuje na emocionalnu i funkcionalnu ovisnost o digitalnim uređajima.

Rezultati ankete ističu potrebu zajedničkog djelovanja škole, doma, obitelji i stručnih službi kako bi učenici usvojili zdrave i uravnotežene digitalne navike koje će pridonijeti njihovu boljem fokusu, emocionalnoj stabilnosti i cjelokupnoj dobrobiti te odgovornoj upotrebi mobitela u digitalnom svijetu.

Nužnost edukacije i rada na povjerenju

Gotovo 30 % učenika doživjelo je neugodno iskustvo na internetu (vrijeđanje, prijetnje, krađa profila). Elektroničko nasilje ili cyberbullying ozbiljan su problem, jer ima znatan utjecaj na mentalno zdravlje učenika. To je važan aspekt digitalne sigurnosti i psihološke podrške.

Samo 10 % učenika koji su imali neugodno iskustvo razgovaralo je s nekim, dok većina ispitanika nije podijelila tu informaciju. Potrebno je raditi na povjerenju i dostupnosti pomoći. Educirati učenike da se povjere roditelju, odgajatelju, profesoru. Virtualni svijet prepun je opasnih i zlonamjernih osoba i moramo se naučiti oduprijeti i prijaviti oblike nasilja.

Visok udio od 80 % učenika zna kome se obratiti u slučaju zloupotrebe, što je dobar pokazatelj osnovne digitalne pismenosti. Međutim, 19 % nije sigurno ili ne zna. Važno je osvijestiti učenike da svako online nasilje treba biti prijavljeno. Potrebno je sačuvati sve dokaze (snimke zaslona) kako bi nadležne institucije (MUP) mogle reagirati.