Nitko ne spori da je sadašnji sustav u kojem svi učitelji imaju jednake plaće (osim ako nisu ispunili uvjete za napredovanje) neodrživ, no zašto u sustav ocjenjivanja (ako on već zaživi) ne uključiti i ostale dionike koji itekako imaju što reći – učiteljska vijeća, školske odbore, vijeća roditelja... I u tom bi slučaju bila mogućnost pogrješne procjene, no barem bi se povećala objektivnost kojoj svi težimo...



Kraj rujna obično je vrijeme kad se u školama sazivaju sjednice vijeća roditelja i učiteljskih vijeća kako bi se „pročešljali temelji” na kojima počiva rad škole – godišnji planovi i školski kurikulumi. Roditelji, učitelji i stručni suradnici analiziraju rečenice objavljene u navedenim dokumentima, provjerava se jesu li brojke u skladu s trenutnim stanjem, uspoređuju tablice dopunske, dodatne i izborne nastave, zagledaju se termini planirane terenske nastave te istražuje koliko je škola uključena u razne projekte. Uočavaju se tipfeleri i upućuje na mogućnosti poboljšanja pojedinih stavki prije nego sve bude poslano na službeno usvajanje od školskih odbora. Gotovo se uvijek te točke na sjednicama brzopotezno odrade ‒ planovi i kurikulumi većinom imaju više od stotinu stranica te je zaista iluzorno očekivati da ih baš svi članovi pojedinog vijeća temeljito prouče.

Iako još i nije službeno počela, neprijeporno je da nas očekuje vruća školska jesen. Pritom ne mislim samo na sve izazove i potencijalne probleme koji će se pojaviti u eksperimentalnim školama u nastojanju implementiranja cjelodnevnog modela, već na najavljeni Zakon o plaćama u javnim službama. Ako sve bude prema najavama, do kraja godine sve bi trebalo biti „posloženo”, a novi obračuni (u kojem god kontekstu to shvatili) krenuli bi od siječnja. Iako, taj termin treba uzeti s rezervom jer smo se mnogo puta uvjerili da živimo u društvu sklonom da se ne drži zacrtanih datuma, maloj zemlji za veliko pomicanje rokova.

S vremena na vrijeme, osobito u danima prije početka nove školske godine, često se susrećem s mišljenjima pojedinaca (koji, istina, još uvijek ne predstavljaju značajnu i reprezentativnu brojku) kako su osobe koje rade u školama velike lijenčine koje koriste niz pogodnosti i uživaju u (pre)dugačkom godišnjem odmoru. Neki od njih idu i korak dalje pa (revoltirani valjda cjelokupnom situacijom u društvu) prosvjetne djelatnike jednostavno poistovjećuju s – uhljebima.

Istraživači tvrde da fizičko kažnjavanje nema pozitivne učinke, dok njihovi kritičari upozoravaju da razvoj djeteta ovisi o nizu različitih čimbenika

U školama primjećuju da se pritisci roditelja na učitelje radi ocjena u osnovnoj školi ublažavaju, a razlog za to vide u smanjenoj populaciji učenika u odnosu na isti broj upisnih mjesta u srednjim školama, odnosno porast mjesta u gimnazijama. Pritom, sve je veći odljev učenika u strukovne škole

• TEMA BROJA
Promjena trenda: umjesto roditelja, učenici se sami bore za svoj uspjeh
U školama primjećuju da se pritisci roditelja na učitelje radi ocjena u osnovnoj školi ublažavaju, a razlog za to vide u smanjenoj populaciji učenika u odnosu na isti broj upisnih mjesta u srednjim školama, odnosno porast mjesta u gimnazijama. Pritom, sve je veći odljev učenika u strukovne škole

Pritisci zbog ocjena, prijetnje žalbama, zlonamjerne pritužbe i negativne internetske recenzije neki su od načina na koje studenti pokušavaju utjecati na profesore. Istraživanje pokazuje da je zlostavljanje u akademskom okružju znatno raširenije nego na drugim radnim mjestima

Na festivalu filma djece i mladih zemalja Mediterana dokumentarni film „Dom koji se pamti”, u produkciji domske Filmske družine BuraMotion, osvojio je Grand Prix za najbolji film festivala

Ravnomjernijom raspodjelom modula kroz sve razrede ujednačilo bi se opterećenje učenika i nastavnika, dok bi učenici opće i srodne sadržaje povezali sa stručnim modulima tijekom cijelog školovanja, a ne samo na njegovu početku

Film snažno poziva društvo da postane osjetljivije, strpljivije i odgovornije, upozorava da je ruganje oblik nasilja, a razumijevanje prvi korak prema uključivijoj zajednici