Profesor mora voljeti svoj posao i svoje učenike i studente

Obrazovanjem se bavi već 15 godina, a trenutno radi kao sveučilišni profesor na Odjelu za kroatistiku Sveučilišta u Zadru. Osim što je izniman predavač, Lemac se ističe i svojim zapaženim i hvaljenim književnim i književno-teorijskim radom, a član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Hrvatskog filološkog društva i brojnih drugih organizacija. No, književnost na stranu. Zanima nas kako profesor Lemac pristupa nastavničkom poslu, kojim se načelima povodi pri ocjenjivanju, kako se nosi sa stresnim nastavničkim okružjem, i još ponešto.

Učenici i studenti vas vole. Koja je tajna vašeg uspjeha?

‒ Mislim da nijedan posao nema tajnu uspjeha, već da se do mogućeg uspjeha dolazi kontinuiranim radom i razvijanjem nekih kvaliteta vlastite osobnosti, ali i onih koje su za taj posao potrebne. Profesor kao takav mora voljeti svoj posao i svoje učenike ili studente. Mora biti iskren, dobronamjeran, empatičan, željan pomoći učeniku ili studentu kako bi sagledao određeno znanje ili naučio neke vještine. Stručnost mora supostojati s ljudskim faktorom.

Koliko primjenjujete na učenika usmjereno učenje, a koliko tradicionalno, na nastavnika usmjereno?

‒ Kvalitetna nastava odvija se u dinamičkoj izmjeni tih dvaju načela. S jedne strane, učenik treba biti u središtu nastavnog procesa, a ne nastavnik. S druge strane, nastavnik, njegova stručnost i osobnost mnogo su važniji od nastavnih metoda koje primjenjuje.

Prema kojim kriterijima ocjenjujete učenike? Povodite li se više načelom ocjenjivanja uloženog truda ili završnoga učenikova znanja?

‒ Dok sam radio u školi, vodio sam se kriterijima koji kombiniraju ova dva načela. Praćenje učenika, njegova rada i zalaganja, krivudavošću putanja kojima se određeni učenik razvijao daje cjelovitiji uvid jer same ocjene i njihova aritmetička sredina samo su dio ukupnosti učenikove konačne ocjene i procjene. 

Kako biste usporedili predavanje u srednjim školama i gimnazijama s predavanjem na sveučilištu?

‒ Predavanje u srednjoj školi kao i ono na fakultetu trebali bi se ishodno jako razlikovati. Tomu je tako jer je srednja škola odgojno-obrazovna ustanova, dok je fakultet visokoškolska ustanova u kojoj nastava uz znanstveni i stručni rad zauzima tek dio radnog vremena. U odgojno-obrazovnoj ustanovi nužno je lavirati između odgoja i obrazovanja. Pod odgojem mislim na usađivanje određenog sustava vrijednosti i poticanje kritičnosti prema nekim općeprihvaćenim normama i obilježjima aktualne društvene stvarnosti koju žive učenik i profesor. Na fakultetu odgoj kao takav više ne postoji, jer je riječ o punoljetnim osobama, stoga obrazovanje dobiva primat. Ono kao takvo mora biti intelektualno poticajno. To bi značilo da sama nastava studenta potiče na čitanje i istraživanje dane građe jer se ne predaju metodički prilagođeni sadržaji, već različite znanstvene paradigme. S druge strane, kod studenta moramo razvijati kritičko mišljenje i propitivanje zadanih autoriteta znanja. U posljednje vrijeme, vjerojatno zbog nekih društvenih promjena, promjena u obrazovanju i kulturi, a tu mislim na digitalizaciju, čijih opsega i dosega nismo još posve svjesni, visokoškolska nastava mora više nalikovati srednjoškolskoj zbog metodičke prilagodbe sadržaja.

Kad ste predavali hrvatski u školama, koliko ste nastavni sadržaj povezivali s gradivom drugih predmeta i širim znanjem općenito?

‒ Taj aspekt takozvane međupredmetne korelacije često sam koristio jer ga smatram vrlo plodonosnim u nastavi bilo kojeg predmeta zbog dobivanja šire slike zadanog predmeta i dijaloga među različitim aspektima znanja.

Koliko se oslanjate na tehnologiju radi boljeg prijenosa znanja?

‒ Oslanjam se koliko i drugi, ni premalo ni previše. Nastava na daljinu za vrijeme epidemije bolesti COVID-19 pokazala je svu iskoristivost različitih digitalnih alata. Iako tehnologija nije samo sredstvo, već nam nadopunjuje i mijenja ustaljenu sliku svijeta, na nju se treba oslanjati tamo gdje je potrebna. Smatram kako ne smije zamijeniti temeljne strukturne odnose u nastavi i kako je nastava uživo uvijek bolje i efektivnije rješenje.

Bertrand Russell svojedobno je komentirao kako nastavnik ne bi trebao utrošiti više od dva sata dnevno na svoj posao ako ne želi 'šenuti pameću'. Kako se vi u kontekstu mentalnog zdravlja nosite sa stresnim i često nezahvalnim radom s djecom i mladima?

‒ Za vrijeme rada u školi, pokušao sam balansirati između obrazovnog i odgojnog dijela, no ono najteže, a ujedno i najpotrebnije i najljepše, prepoznati je emocije učenika i prilagoditi sat danom trenutku. To je nekada jako teško jer je učenička disciplina dosta delikatna kategorija. Mislim da se preko toga prepoznaju profesori po pozivu i oni po zanimanju.

Mislite li da se javne škole dovoljno brinu o mentalnom zdravlju svojih djelatnika?

‒ Ne mislim. No, javna škola i nije ustanova koja se treba brinuti za to. Ona mora stvoriti podlogu kako bi svi dionici nastavnog procesa bili zadovoljniji i proces bio efikasniji. Mentalno je zdravlje u sferi privatnosti i na nj utječe mnogo čimbenika, ne samo posao. 

„Kletva znanja” u kontekstu obrazovanja odnosi se na kognitivnu pristranost u prijenosu znanja: nastavnik ima puno veći opseg znanja naspram učenika, pa pretpostavlja da učenici znaju nešto što ustvari ne znaju, čime dolazi do otežanog učenja. Kako se borite protiv kletve znanja?

‒ S navedenom kategorijom češće se srećem na fakultetu kad moram korelirati određene sadržaje sa sadržajima drugih kolegija. Kako je bolonjski tip studija uveo malo vezanih odnosno višesemestralnih, a više jednosemestralnih kolegija, kolokvijalno bismo rekli kako su nastavni sadržaji kolegija jako zbijeni i kako samim time nedostaju integracija i korelacija. Često se nađem u situaciji da moram podsjetiti i osvijestiti studentima neki aspekt iz drugog područja koji i sam poznajem načelno kako bih objasnio neki sadržaj svojeg kolegija. Trudim se biti što metodičniji u nastavi kako bih dao što bolji sustav znanja u kojem se lakše snalaziti.

U skladu s krivuljom zaboravljanja, ljudima se iz sjećanja gube podatci koje redovito ne ponavljaju. Kako nastojite ublažiti ovaj fenomen? Koliko se vraćate na staro gradivo?

‒ Taj sam aspekt primjenjivao u školi više nego na fakultetu zbog naravi srednjoškolske nastave. Često bih u motivaciji ponovio najvažnije kategorije iz prethodne nastavne jedinice prije kretanja na novo gradivo. Uostalom, podatci nisu često toliko važni jer što zaboravimo, lako možemo pronaći. Bitni su koncepti i ideje, a njih je pak potrebno dobro razjasniti.

Razgovarao Mislav Gleich