Istraživanje provedeno u američkoj saveznoj državi Rhode Island pokazalo je da učenici koji sve četiri godine srednje škole pohađaju nastavu glazbe imaju nižu stopu kroničnog izostajanja za razliku od vršnjaka koji se glazbom ne bave kontinuirano
Učenici u koncertnom orkestru nastavnice Danielle Trial Lucini u srednjoj školi Mount Pleasant u Providenceu (SAD) tijekom prvog školskog sata uvježbavali su pjesmu „Seven Nation Army” američkog rock-benda The White Stripes. Nakon što ih je pustila da završe, nastavnica im je iznijela svoje mišljenje: svirali su energično, ali prebrzo.
– Moram čuti prostor između nota – poručila im je Lucini.
Tijekom više od sat vremena 14 učenika uvježbavalo je glazbene dionice, motive i skraćene verzije skladbi iz repertoara orkestralne i popularne glazbe. Nastavnica je povremeno sama uzimala instrument kako bi im nešto demonstrirala, a ponekad bi dirigentsku ulogu prepustila jednom od učenika. Svirala je i pjevala s njima.
Učenici joj često govore da je ona njihova „najstroža nastavnica”. Lucini, koja je u lipnju proglašena najboljom nastavnicom godine u Providenceu, od njih očekuje ne samo da dođu na nastavu nego i da aktivno sudjeluju.
– Možete doći na nastavu orkestra i sjediti s instrumentom u krilu. Ali to nikome ne pomaže – rekla je Lucini.
Upravo bi aktivno i dugotrajno sudjelovanje u umjetničkom obrazovanju moglo biti povezano s redovitijim pohađanjem nastave, pokazuje novo istraživanje koje je provela istraživačka organizacija Quadrant Research.
Istraživanje, objavljeno u rujnu, pokušalo je odgovoriti na pitanje izostaju li učenici uključeni u umjetničke aktivnosti rjeđe od onih koji u njima ne sudjeluju. Istraživači su analizirali podatke državnog obrazovnog odjela za razdoblje od 2018. do 2025. godine. Kroničnim izostajanjem smatra se propuštanje najmanje deset posto nastavnih dana tijekom školske godine u kojoj je učenik upisan u školu.
Smanjenje kroničnog izostajanja jedan je od prioriteta obrazovne politike Rhode Islanda. Guverner Dan McKee podupire kampanju Attendance Matters RI, koja se koristi javno dostupnim nadzornim pločama, alatima za praćenje podataka na razini škola i komunikacijom s obiteljima kako bi se pratili i smanjivali izostanci. U kolovozu je guverner objavio da se stopa kroničnog izostajanja smanjila četvrtu godinu zaredom te da je sada za 14,4 posto niža nego na vrhuncu tijekom pandemije.
Nakon što su uzeli u obzir demografske značajke učenika, razlike među školskim godinama i školske okruge, istraživači su procijenili da kronično izostaje 25,4 posto učenika koji su sve četiri godine srednje škole pohađali nastavu glazbe. Među učenicima koji nisu imali četiri uzastopne godine glazbenog obrazovanja taj je udio iznosio 37,3 posto.
Razlika je, međutim, bila znatno manja kada su istraživači promatrali sve umjetničke predmete, uključujući glazbu, likovnu umjetnost, kazalište, ples i medijsku umjetnost. Među učenicima koji su četiri godine sudjelovali u nekom obliku umjetničkog obrazovanja i onima koji nisu kontinuirano pohađali takvu nastavu razlika u stopi kroničnog izostajanja iznosila je samo 1,9 posto.
Robert Morrison, jedan od autora izvješća i osnivač organizacije Quadrant Research, upozorava da istraživanje pokazuje povezanost, a ne uzročnost. Podaci mogu upućivati na to da su umjetnički predmeti povezani s redovitijim dolaskom u školu, ali ne mogu dokazati da su upravo ti predmeti potaknuli učenike da češće dolaze na nastavu.
Morrison ističe i da se učenici koji godinama sudjeluju u umjetničkim aktivnostima mogu razlikovati od ostalih prema čimbenicima koje istraživanje ne može u potpunosti obuhvatiti. Njihova osobna motivacija, školske sposobnosti ili obiteljske okolnosti mogu pridonijeti većoj uključenosti u nastavu. Kod glazbe važnu ulogu mogu imati i prethodno iskustvo ili poduke izvan škole.
Istraživanje je pokazalo da učenici koji su pohađali barem jedan umjetnički predmet tijekom sve četiri godine srednje škole imaju nešto nižu stopu kroničnog izostajanja od onih koji nisu kontinuirano sudjelovali u umjetničkim aktivnostima. Razlika je bila znatno izraženija kod učenika koji su sve četiri godine pohađali nastavu glazbe.
Pritom se ista povezanost nije pokazala kod svih učenika koji su pohađali umjetničke predmete. Podaci za razdoblje od 2023. do 2025. čak su pokazali da su srednjoškolci koji su pohađali neki umjetnički predmet imali neznatno višu stopu kroničnog izostajanja od učenika koji nisu pohađali nijedan takav predmet.
Prema Morrisonovu tumačenju, razlika bi mogla biti u tome što jednokratno ili kratkotrajno sudjelovanje u umjetničkim aktivnostima ne pruža isto iskustvo kao višegodišnje bavljenje umjetnošću.
Nastavnica Lucini navela je primjer učenika koji je sada u trećem razredu srednje škole. Kada ga je poučavala u prvom razredu, izostao je 110 dana i pao nekoliko predmeta. Sljedeće je godine zatražio novu priliku za sudjelovanje u orkestru, objašnjavajući da prethodno nije ozbiljno pristupio toj aktivnosti.
Tijekom druge godine pohađanja nastave orkestra izostao je oko 15 školskih dana. Iako se i dalje radilo o broju izostanaka koji odgovara definiciji kroničnog izostajanja, iz glazbe je dobio odličnu ocjenu. Nastavio je pohađati nastavu orkestra, a dobrovoljno je nastupio i s orkestrom na posljednjoj paradi u sklopu glazbenog festivala, ispričala je Lucini.
– Nekoj djeci upravo to pruži razlog da se uključe i redovito dolaze – rekla je nastavnica.
Nicole Simpson, ravnateljica odjela za umjetničko obrazovanje u javnim školama Providencea, smatra da je važno učenicima omogućiti izbor u umjetničkom obrazovanju. Takva im nastava pruža priliku da samostalno donose odluke i rade prema vlastitoj zamisli završnog rezultata.
– Takva razina izbora i mogućnosti izražavanja vlastitog mišljenja ne postoji ni u jednom drugom predmetnom području – rekla je Simpson.
Za Lucini je mogućnost izbora ključna. Točnost, timski rad i struktura koje zahtijeva nastava orkestra trebali bi jačati učeničku samostalnost, a ne ograničavati je. Zato početnike ne prisiljava da sviraju instrument koji im se ne sviđa.
– Neću vam samo gurnuti trubu u ruke. Želim da odaberete instrument čiji vam se zvuk sviđa i koji vas privlači – objasnila je učenicima.
Nastupi, ističe nastavnica, dobro pokazuju značenje točnosti. Ako koncert počinje u 17.30 sati, glazbenici trebaju stići u 17 sati kako bi sastavili instrumente i pripremili se za sviranje.
– Ako jedna osoba kasni, kasne svi – rekla je Lucini.
Sidney Feliz, učenica završnog razreda, tijekom cijele srednje škole sudjelovala je u orkestru i zboru. Glazbeni program bio je jedan od glavnih razloga zbog kojih je odabrala školu Mount Pleasant. Feliz ističe da joj je Lucini pomogla zadržati motivaciju u razdoblju kada je njezin entuzijazam počeo slabjeti.
– Ponovno me usmjerila. Mislim da bez nje danas ne bih radila ovo što radim – rekla je.
Slično iskustvo ima i Xionangelys Lopez Davila, učenica drugog razreda koja je violinu počela učiti tek prošle godine.
– Vrlo je teško, ali s vremenom počnete razumijevati instrument i zavolite ga – rekla je.
Morrison, koji je i sam kao tinejdžer pohađao nastavu glazbe, naglašava da vrijednost umjetnosti ne treba procjenjivati samo prema njezinoj mogućoj povezanosti s redovitim pohađanjem škole.
– Umjetnost ima vlastitu, neovisnu vrijednost i važna je sama po sebi – zaključio je, ističući da je redovitije pohađanje nastave tek dodatna korist.
Prema Rhode Island Current