Ne šalju djecu u školu? Može, nema ispričnica, slijedi prijava socijali

Susreli smo se s nelogičnostima u srednjim školama gdje se čini da su neke mjere dosta blage. Treba ozbiljno preispitati cijeli Pravilnik – Suzana Hitrec, ravnateljica Upravne škole u Zagrebu

Treba ograničiti ispričnice, ali i revidirati kurikulume koji su predetaljni i neprimjereni psihofizičkom razvoju djeteta – Željka Frković, ravnateljica X. gimnazije u Zagrebu

Smatram da bi učenik nakon disciplinskog prekršaja trebao imati obvezu odraditi pet do deset sati društveno odgovornog rada – Dunja Marušić Brezetić, ravnateljica I. gimnazije u Zagrebu

Je li mjera reduciranja broja roditeljskih ispričnica za učeničke izostanke s nastave dovoljan zahvat ili bi se od najave izmjene Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera trebalo ipak očekivati više? U razgovorima s ravnatelja škola posljednjih je tjedana otvorena cijela lepeza ideja koje bi, smatraju, mogle pridonijeti većoj efikasnosti sustava, barem kada je riječ o sankcijama za učenike, ali i roditelje. Ravnatelji s dugogodišnjim stažem u temi broja našeg dvotjednika predlažu konkretne mjere, argumentirajući ih nizom nelogičnih pojavnosti u praksi, a koje govore o tomu da je spomenuti pravilnik ipak nužno temeljitije doraditi. 

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih 27. listopada najavilo je da će izmjena Pravilnika ići u smjeru ograničenja roditeljskih ispričnica te da će se prijedlog izmjena bitnog dokumenta u javnoj raspravi naći za dva tjedna. Vremenski hodogram nije ispunjen (do zaključenja ovoga broja Školskih novina izmjene Pravilnika nisu objavljene u javnoj raspravi), a razlog je, doznajemo, taj što je, među ostalim, iz poznatih razloga nužna koordinacija obrazovnog ministarstva s Ministarstvom zdravstva, kojemu je upućeno nekoliko prijedloga mjera izmjena Pravilnika. Unatoč kašnjenju zbog „vaganja”, u Ministarstvu i dalje očekuju kako će promjene zaživjeti u novome polugodištu.

Hrabrost na djelu

Pitanje je – kakve i koliko hrabre? Je li moguće očekivati promjenu na način da roditeljska ispričnica ne vrijedi na dan najavljenog ispita? Ili da, u slučaju bojkota nastave u organizaciji roditelja, ispričnice također ne vrijede, već škola automatizmom u slučaju višednevnog izbivanja učenika osnovnih škola s nastave (što se dosad nerijetko opravdavalo upravo roditeljskom ispričnicom) poseže za instrumentom prijave uredu za socijalni rad? Je li za očekivati da će se, po jednom u nizu prijedloga ravnatelja, umjesto „papirnate” mjere ukora uvesti društveno koristan rad u organizaciji škole ili druge ustanove? 

Donedavna predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja i ravnateljica Upravne škole Zagreb Suzana Hitrec uočava da je Pravilnik otvorio niz problema ponajprije zbog činjenice da se jednake odredbe odnose na djecu u prvom razredu osnovne škole i punoljetne maturante. Tu vidi velik problem jer su u Pravilniku neprihvatljiva ponašanja gradirana od lakšeg do najtežeg, a to nije jednako primjenjivo za malo dijete i punoljetnu osobu. 

‒ Susreli smo se s nelogičnostima u srednjim školama gdje se čini da su neke mjere dosta blage. Treba ozbiljno preispitati cijeli Pravilnik i vidjeti mogu li se mjere drukčije postaviti za osnovce i za srednjoškolce. Općenito mjere treba bolje popisati zbog novih pojavnosti, poput korištenja umjetne inteligencije. Ono gdje vidim izlaz jest da se otvori mogućnost svakoj školi da autonomno procijeni težinu prijestupa učenika. Roditelji, kada se žale na pojedinu izrečenu mjeru, daju vlastito tumačenje Pravilnika koje i može biti točno, ako je u Pravilniku to dvoznačno propisano, pa time ruši pedagošku mjeru ‒ kaže Hitrec. 

Kada je riječ o spomenutom fenomenu bojkota nastave u organizaciji roditelja, ravnateljica upozorava da u većini slučajeva, kada je riječ o djeci nižih razreda osnovnih škola, odluka o nepohađanju nastave nije odluka učenika nego roditelja. 

– U takvim slučajevima vidim smisla da se ne prihvaćaju roditeljske ispričnice, no s druge strane ostaju liječničke ili one bilo koje udruge koja može opravdavati djetetov izostanak s nastave. To nas opet vodi u istu poziciju da roditelji traže liječničke ispričnice iako je jasno da za to nemaju osnove ‒ komentira. 

Ideja da se na dan ispita također ne uvažavaju liječničke ispričnice, po Suzani Hitrec, jest dobra, no opet ostaje pitanje – hoće li roditelj ili učenik doći do drugih ispričnica. Pretpostavka je, ipak, da bi u ovakvom slučaju došlo do manje pojavnosti izbjegavanja ispita 

Neodgovorno ponašanje

Ravnateljica I. gimnazije Zagreb Dunja Marušić Brezetić upozorava kako Pravilnik nije uspio pokriti sve oblike neprihvatljivog ponašanja učenika, pa u slučaju pedagoške mjere za prekršaj koji nije precizno naveden u dokumentu nakon roditeljske žalbe – mjera pada. 

Za primjer navodi stavak Pravilnika o zabrani korištenja psihoaktivnih tvari, od cigareta do droga, a to povlači mjeru ukora. Dakle, ispada da imamo istu mjeru za konzumaciju cigareta i droga, kaže ravnateljica, sklona ideji uvođenja društveno korisnog rada. Konkretno: učenik nakon disciplinskog prekršaja ima obvezu odraditi pet do deset sati društveno odgovornog rada u školi, bilo da je riječ o radu na čišćenju snijega ili ličenju učionice. Brezetić smatra da se na taj način sankcija za učenika ne bi svela na komad papira, već na pokušaj ispravljanja ponašanja koje bi i moglo poučiti odgovornim ponašanjima kao reakcija na neodgovorno ponašanje. Uostalom, zaključuje, u tom bi slučaju učenikovo vrijeme bilo korisnije iskorišteno. 

– Kada govorimo o mogućim novim mjerama, poput priziva socijalne službe u slučaju višednevnog bojkota nastave roditelja, bojim se da društvena klima takvim mjerama ne ide u prilog. Kod nas je klima takva da su roditelji uvijek u pravu i da sve što kažu škole opravdavaju. U idealnom svijetu, mjera bi bila funkcionalna, ali mislim da je problem u svijesti roditelja koja se razvila u posljednjih desetak godina ‒ kaže ravnateljica, uz podsjetnik kako su neke škole pokušale uvesti pravilo da na dan najavljenog ispita nema roditeljskih ispričnica, no to je trajalo do situacije kada bi roditelji nanovo „prikliještili” škole. Realno, zaključuje Dunja M. Brezetić, svašta bismo mogli na razini Pravilnika, no stvarnost je drukčija. 

Antun Kovačić, novi predsjednik Udruge srednjoškolskih ravnatelja i ravnatelj Elektrotehničke i prometne škole Osijek, naglašava kako je nužno modernizirati Pravilnik o kriterijima za izricanje pedagoških mjera, upravo zbog sve veće pojavnosti ciljanog izostajanja učenika s nastave na dan ispita. 

‒ Takvim izbjegavanjem ispita učenici stvaraju bolji prosjek. Čest je slučaj da najviše izostanaka imaju ona djeca koja su vrlo uspješna jer se pripreme na drukčiju provjeru znanja i dobiju bolje ocjene. To je problematično i zato je bitno regulirati jasna rješenja. Svakako je jedno od rješenja onemogućiti roditeljima beskonačan broj ispričnica jer djecu trebamo naučiti radnim navikama jer će jednoga dana izaći na tržište rada s obvezom dolaska na posao ‒ kaže Kovačić, koji se nada da će nova verzija pravilnika bolje regulirati izricanje odgojnih mjera u svrhu sprječavanja sveprisutnijeg nasilja. 

Djecu u škole

U tomu, smatra, moramo biti oštriji i dati mladima do znanja da se nasilje uistinu ne tolerira. I učenici i roditelji moraju biti svjesni da za njihovu dobrobit to treba postrožiti. 

‒ Imamo pojavu elektroničkog nasilja koje je nekada teže dokazivo, no poruke se vrlo brzo prošire i zahtjevno je doći do onoga tko je pokrenuo val. No, svakako treba osvijestiti učenicima činjenicu neprimjerenosti takvog ponašanja. O tomu se mora razgovarati ‒ kaže Kovačić, nadovezujući se na problem sve češćeg bojkota nastave, pojavu s kojom se njegova županija dosad nije susretala. 

– Jasno je da roditelji mogu izraziti određeno nezadovoljstvo, no smatram da je i u tim situacijama djeci mjesto u školi. Nezadovoljstvo roditelja može se artikulirati na drukčiji način, bojkot na način da se maloljetnike ne šalje na nastavu nije prihvatljivo rješenje ‒ smatra.

Što se tiče ideje da se na dan pisane provjere ne uvažavaju roditeljske ispričnice, predsjednik Udruge srednjoškolskih ravnatelja podsjeća da je u školskoj godini daleko više ispita nego što bi roditelji po novome mogli opravdavati: kada roditelj ispuca sve mogućnosti, dakle opravda nekoliko puta godišnje izostanke, i dalje postoje ispiti. Ipak, po njemu bi to bila solidna mjera. Pritom podsjeća da su starije generacije u školi imale mnogo više provjerava znanja bez najava, za razliku od sada kada se sve najavljuje i sve dogovora, a to potiče i neredovitost u izvršavanju školskih obveza. Zato, po njemu, ne bi bila loša opcija da roditelji barem na dan ispita ne mogu nuditi ispričnice.

Dugogodišnja ravnateljica X. gimnazije u Zagrebu Željka Frković pribojava se kako sustav socijalnog rada nije kadrovski kapacitiran da bi „uskočio” svakom pozivu škole u slučaju da se uvaži mjera prijave roditelja zbog bojkota nastave maloljetnih učenika, obveznika osnovnoškolskog obrazovanja. Ne može se, kaže, dopustiti da samovolja jednog ili dva roditelja ugrožava boravak svih učenika u školi i njihovo pravo na obrazovanje. 

‒ Smatram da je takva mjera zapravo skidanje odgovornosti s jednih i prebacivanje na druge. Poanta je da škola treba biti ta koja donosi glavnu riječ, i to u suradnji s drugim stručnjacima, a ne kao sada, da roditelj ima glavnu riječ ‒ sugerira Frković. 

Predmetni ispit

Što se tiče izostanaka iz škole, smatra da je potrebno definirati broj izostanaka s nastave po predmetu i za prekoračenje uvesti predmetni ispit. Dakle, ako učenik izostane 20 posto nastave biologije s godišnjim fondom od 70 sati, profesor ga može poslati na predmetni ispit. Ili, 30 posto, bilo kako. I naravno razlikovati pri tome izostanak u kontinuitetu zbog ozbiljne bolesti ili nekog sličnog razloga. Bitna nam je konkretna brojka, a što se tiče opravdanja, nebitno nam je hoće li to opravdati roditelj, liječnik ili netko treći, kaže ravnateljica.

Po njoj, važno je pronaći odgovor na pitanje zašto učenici izostaju s nastave. Odgovor leži u tomu da ih roditelji štite od prevelikog sadržaja kojem su izloženi u gotovo svim predmetima.

‒ Oni žele da djeca budu izvrsna. I sama djeca žele biti uspješna, što je u redu, ako nije prijeđena granica razuma. Jer, imamo roditelje koji očekuju da djeca budu odlikaši iz svih 17 predmeta. Da bi to postigli, ako se nisu stigli spremiti za ispit, izostaju s nastave pod 'okriljem' majke ili liječnika. Zato treba ograničiti broj izostanaka, ali i revidirati kurikulume koji su predetaljni i neprimjereni psihofizičkom razvoju djeteta. Pitat ću vas jednostavnu stvar – treba li dijete u nižim razredima osnovne škole znati pretvarati mjerne jedinice za površinu iz metara kvadratnih u kilometre kvadratne, a ono uistinu ne razumije o čemu se tu radi? Uvjerena sam da je taj problem povezan s povećanim brojem izostanaka s nastave ‒ kaže Željka Frković

Imamo i drugih problema s pedagoškim mjerama, nastavlja. 

‒ Škola izrekne pedagošku mjeru, roditelj na nju podnese žalbu. U školu dolazi prosvjetna inspekcija i sigurno će pronaći nekakav 'propust' te traži poništenje pedagoške mjere. Pitanje na koje trebamo dobiti jednoznačan odgovor jest – tko bi trebao poništiti mjeru ‒ je li to uistinu isto nastavničko vijeće koje ju je i donijelo? Jer, oni su svoje rekli i ne žele poništiti vlastitu mjeru. Smatram da bi praksa trebala biti drukčija. Ako inspekcija ustanovi propuste, neka ona ukine mjeru, a ne škola ‒ govori ravnateljica.

Uočava još jedan od problema: sadašnji Pravilnik spominje neopravdane izostanke od 0,5 do 2 posto ukupnog fonda sati, umjesto da se izrazi u broju sati, a ne postotku.

– Bolje rješenje bilo bi jasno propisati da učenik u slučaju šest do deset sati neopravdanog izostanka dobiva opomenu, za 11 do 15 neopravdanih sati dobiva ukor i tako dalje, jer u sadašnjem je Pravilniku taj postotak nejasan. Bilo bi jasnije da pišu brojke, kao što je nekada bilo ‒ sugerira ravnateljica, navodeći za kraj još jednu nelogičnost Pravilnika: pedagoške mjere vrijede za tekuću školsku godinu koja završava 31. kolovoza. Učenici krajem kolovoza odlaze na maturalna putovanja i ako tada naprave prijestup, kakva je korist od toga da škola izrekne pedagošku mjeru? Mjera, dakle, vrijedi jedan ili nijedan dan. Jedna od mogućih mjera jest da se pedagoške mjere 'zarađene' u tom periodu prenesu barem donekle u iduću školsku godinu. U suprotnom ‒ zaključuje Željka Frković ‒ profesori i škole suočeni su s time da ne znaju što bi s učenikom u prekršaju.