Vjerni prijatelj svih koji vjeruju u moć obrazovanja

Kritički odnos autora i urednika Školskih novina prema pedagoškoj praksi i otvorenost prema različitim perspektivama učinili su ih nezamjenjivim izvorom znanja i inspiracije. Rasprave, sučeljavanja, dijalozi između stručnjaka sigurno su utjecali prosvjetnu javnost. Kao studentica osamdesetih godina prošlog stoljeća, upoznala sam Školske novine i odmah prepoznala njihovu vrijednost. U to vrijeme članci su se tipkali na pisaćem stroju i dostavljali u uredništvo poštom, a danas to radimo elektroničkom poštom uz tri klika. Od tada, redovito sam pratila novine u kojima je uvijek bilo prilike čitati o obrazovnim temama. U vrijeme kada sam radila kao stručni suradnik Školske novine bile su izvor informacija o uvođenju novih, kako su se tada nazivali, nastavnih programa, eksperimentalnih pristupa, uvođenju i praktičnoj provedbi osuvremenjivanja nastavnih procesa. Iz ravnateljske pozicije moj interes se usmjerio na članke koji su se bavili iskustvima vođenja obrazovnih ustanova i niza izazova uključujući status ravnatelja, s kojima smo bili suočeni. Uvijek su zanimljiva iskustva iz stranih zemalja koja su bila dobro odabrana i prezentirana. Niz stalnih rubrika, počevši s uvodnikom koji je uvijek kritički osvrt na aktualne teme, pregledom tjedna ili pak stalnim kolumnama, vrijedan su praktičan pregled redovitih zbivanja u odgoju i obrazovanju. Kritičan odnos prema struci također smatram neophodnim jer omogućava preispitivanje postojećih normi, praksi i trendova, a što su svojim autorima Školske novine uvijek omogućavale. Školske novine uvijek su bile otvorne za dijalog i suradnju među stručnjacima, pozitivno obojene, što nas sve čini jačima. Moje osobno putovanje sa Školskim novinama nije završilo u statusu čitateljice. Povremeno sam imala potrebu javno izraziti svoje mišljenje ili istaknuti prosvjetarske probleme, a kako su ti tekstovi bili objavljeni, to sam bila sve osnaženija da se više angažiram. Pozivom glavnog urednika Marijana Šimega, za što mu zahvaljujem, da se priključim stalnim suradnicima imala sam privilegij tijekom osam godina redovito pridonositi kolumnom u rubrici „Savjetnici”. Sloboda odabira tema za ovu kolumnu bila je ne samo znak povjerenja uredništva u mene kao autora, već i izazov – kako pronaći teme koje će biti relevantne i korisne, ali i kako će te tekstove prihvatiti stručna javnost. To povjerenje, uz odgovornost koju je nosilo, bilo je poticaj za moj daljnji razvoj i dublje promišljanje pedagoških pitanja. Pisanje kolumne pružilo mi je priliku da strukturiram svoja razmišljanja, prenesem znanja drugima i pridonesem razvoju svoje struke, uvijek naravno vodeći brigu o roku predaje, stalno nastojeći biti ažurna u skladu s događanjima koja prate tijek nastavne godine. Sa zadovoljstvom se podsjećam da su to tada bile tjedne kolumne, a Školske novine s poštom su u školu stizale obično srijedom. Možda će moje iskustvo i u budućnosti u Školskim novinama biti zanimljivo za suradnju, jer vjerujem da se obrazovanju uvijek može pridonijeti