Koristan alat koji negativno utječe na obrazovni proces i na zdravlje učenika

Priča se puno o grafomotorici koja trpi, ali to se može izvježbati kad se uzme olovku u ruku. No, puno više pati socijalizacija, jer oni više ne znaju razgovarati. Koriste skraćenice, umanjenice, anglizme, mješavina svega toga koju više nitko osim njih ne razumije ˗ Nataša Bajić Peteh. Mobiteli ne uče umjesto nas, oni su nam alat koji nam pomaže da dođemo do bilo koje informacije, no o informacijama treba razmišljati, povezivati ih, a to mi moramo odraditi. Sva ta ICT tehnologija nam je dobro došla prije tri godine radi korone i nastave na daljinu, ali to u normalnim uvjetima nije nikakvo rješenje niti dobrobit ˗ Denis Žvorc. U zemljama Europske unije, ali i širom svijeta u posljednjih desetak godina vode se brojne stručne i javne rasprave o ulozi digitalnih tehnologija u svakodnevnom životu i obrazovanju djece i mladih. Posebice se to odnosi na pitanje upotrebe mobitela pri boravku učenika u školi, jer stvari gotovo izmiču kontroli, a posljedice pretjerane upotrebe mobitela, tableta, prijenosnih računala sve su izraženije i sve učestalije. Mobilni telefoni mogu biti koristan alat, ali također mogu negativno utjecati na obrazovni proces, jer ometaju nastavu odnosno učenici svoju pažnju usmjeravaju na mobitel, a ne na učitelja, a koliko god se mnogi trudili dokazati korisnost mobitela za proces učenja, znanstveno je dokazano da ga uporaba digitalne tehnologije općenito ne pospješuje i da ne poboljšava uspjeh učenika. Upravo suprotno, postoje desetci istraživanja koja dokazuju – ako uvedemo pametne telefone, računala i tablete u razred, djeca će učiti manje. I ocjene će im biti slabije. Jer, kako je prije pet godina rekao u razgovoru za Školske novine Manfred Spitzer, njemački psihijatar, psiholog i neuroznanstvenik: „Mnogi će se zapitati postoje li prečaci u procesu učenja. Naravno da ne postoje. Digitalni uređaji tek nas zavaravaju da možemo do određenog znanja doći s nekoliko klikova mišem. Prečacem. Ali to nije znanje, tako djeca ne mogu učiti niti se razvijati. Prijenos znanja mnogo je kvalitetniji ako djeca čitaju knjige, pišu priče i sastavke, otkrivaju matematičke zakonitosti računajući olovkom u svojoj bilježnici. Računalo nas zavarava i uvjerava da ne trebamo misliti ni mozgati. Izgleda da ne trebamo znati ništa, jer je sve na Googleu. To je potpuna glupost. Ne možeš uz Googleovu pomoć naučiti kemiju, ako ne znaš ništa o toj materiji. Kao što ne postoje prečaci u tjelovježbi, tako ne postoje ni prečaci u učenju. Ne ćeš dobiti trbušne mišiće ni smršavjeti ako ne vježbaš tijelo, bez obzira na to kakve vam magične uređaje ili napitke prodali. Isto je sa znanjem, bez mentalnih napora nema znanja.” Notorna je činjenica da su mobiteli loši za fizičko zdravlje djece jer zbog sjedilačkog stila života sve je više pretilosti, dijabetesa, problema s kralježnicom i kratkovidnošću. Narušeno je i mentalno zdravlje učenika, jer mobiteli utječu na njihovu emocionalnu stabilnost, na njihov društveni život, budući da se mladi sve manje druže s vršnjacima,