Gdje je granica roditeljske moći u pitanjima vezanima za obrazovni sustav

Kako će učenik naučiti preuzeti odgovornost za svoja postupanja ako mu se neprekidno povlađuje? Kad je i kako posustala suradnja škole i roditelja sa željom da se djetetu pomogne uspješno svladavati prepreke u životu bez traženja prečaca? Kako se može dogoditi da roditelji kriju da im dijete ima zdravstvenih poteškoća? S pravom se pitamo hoće li se pokrenuti postupak protiv neodgovornih roditelja ˗ kažu u Nezavisnom sindikatu zaposlenih u srednjim školama Hrvatske Roditelji mogu biti dobar korektiv ako školu doživljavaju kao partnera od povjerenja i ustanovu u kojoj je njihovo dijete sigurno. Da bi se to ostvarilo važno je imati jasan zakonski okvir, učinkovitu komunikaciju i aktivnosti koje razvijaju suradnju i povjerenje između škole i roditelja. Potrebno je propisima odrediti gdje je granica do koje roditelji smiju intervenirati u školi, a kad nastupaju stručnjaci čija odluka treba biti posljednja. Prije svega zbog toga da se zaštiti zdravi emocionalni i socijalni razvoj svakog djeteta, nesmetan odgojno-obrazovni proces i rad svih u školi bez pritisaka i prijetnji U pokušajima pronalaska rješenja o primjerenom obliku školovanja za učenika osnovnoškolske dobi s problemima u ponašanju ‒ što traje više godina, pri čemu su očito zakazale nadležne institucije, ali i roditelji koji su po svim izjavama mjerodavnih odbijali suradnju, doneseno je prvo rješenje: podnesen je prijedlog za razrješenje ravnateljice škole koju je dijete pohađalo dvije školske godine. Podsjetimo, u slučaju s djetetom koje je zbog teškoća u ponašanju do 4. razreda promijenilo tri škole, u trećoj su nakon dva dana roditelji složno povukli učenike s nastave na ukupno 13 radnih dana, ravnatelj je dao ostavku, pa se na nagovor (i, među ostalim, javno moljakanje ministra Fuchsa, državne tajnice Mužinić Bikić i ministrova pomoćnika Karina) i uz obećanja skorog rješenja problema vratio kao v.d., dok je ravnateljici prethodne škole inspekcija izdala prijedlog razrješenja zbog nepravilnosti u radu. Rezultat zasad jest taj da roditelji učenika treće škole dobivaju ono što žele. Jedna od zabrinjavajućih činjenica jest ta da su inzistirali na rješavanju problema baveći se, među ostalim, zdravstvenim stanjem djeteta (jedan od njihovih zahtjeva bio je nova opservacija djeteta). Djecu su u tjednu za nama vratili na nastavu i to nakon postavljenog ultimatuma (!?) i dobivenog jamstva (!?) da će dječak s problemima u ponašanju biti odsutan tri tjedna. Može li tužnije? Neka visi Pedro Čini se da je u ovoj mučnoj priči „Pedro” za propuste pronađen u ravnateljici OŠ M. Krleže, Silvani Galinović. Budući da je inspekcija utvrdila propuste i nepravilnosti u radu škole, Školskom odboru podnesen je prijedlog za razrješenje ravnateljice na temelju propusta u njezinu radu. Na upit o kakvim je propustima riječ, Ministarstvo ne precizira: pozivaju se na zakonsku odredbu po kojoj je inspektor dužan čuvati povjerljive podatke kao službenu tajnu. Rješenje iz situacije traži se u novom rješenju o obliku