Jedinstvena i nužno potrebna profesija još nije priznata – nedostaje im šifra djelatnosti

Zabrinjavajući je podatak da čak oko 50 posto učenika s teškoćama ne nastavlja obrazovanje nakon srednje škole. Od toga dio učenika ostaje u posebnom programu za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života. I dalje velik broj učenika s teškoćama u razvoju, odnosno onih s rješenjima o primjerenom programu obrazovanja, „nestaje” iz sustava obrazovanja nakon osnovne škole Naziv zanimanja edukacijski rehabilitatori utjelovljuje najbolje – riječ je o struci koja ima prosvjetarsku, rehabilitatorsku, skrbničku i pomagačku ulogu, a paralelno je riječ o pozivu u kojem će stručnjaci cijeli život biti iznad svog platnog razreda. Bez obzira na to, svojim radom čine društvo jednakijim, pravednijim i inkluzivnijim – jedna je od poruka sa skupa kojim je obilježen Nacionalni dan edukacijskih rehabilitatora u organizaciji Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora (HKER), u suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. Unatoč tome što je njihova struka zakonski regulirana i, među ostalim, promovira ideju inkluzije djece s teškoćama i osoba s invaliditetom, predsjednica Komore, ujedno i zaposlenica KBC-a Sestre milosrdnice, Ana Skender, upozorava kako ta struka nije priznata. O problematici za koju je nužno da bude što prisutnija u javnosti bilo je govora na tematskoj sjednici saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku, na kojoj su stručnjaci upozorili na slabu prepoznatljivost u društvu, deficitarnost kadra i problem što edukacijski rehabilitatori nemaju status zdravstvenih radnika te ne postoji šifra djelatnosti. U praksi to znači sljedeće: ako ne postoji šifra djelatnosti, pedijatar/liječnik ne može izdati uputnicu ili ne može pretražiti gdje postoji edukacijski rehabilitator u zdravstvenom sustavu kojemu se može uputiti dijete ili odraslu osobu. ‒ Za edukacijske rehabilitatore takva šifra ne postoji, iako pružaju usluge u zdravstvenom sustavu za više od 5000 korisnika. Državu bi šifra djelatnosti koštala nula kuna – upozorila je Ana Skender i dodala kako te struke nema ni u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti. S druge strane, postoji mogućnost zapošljavanja edukacijskih rehabilitatora u dječjim vrtićima gdje na vrijeme uočavaju razvojna odstupanja kod djece, no takvi su vrtići rijetki. Prema podatcima Zavoda za statistiku, u Hrvatskoj su prošle godine u 1727 vrtića radila ukupno 684 psihologa i „defektologa”, što znači da su tu, osim psihologa i edukacijskih rehabilitatora, logopedi i socijalni pedagozi, premda je riječ o različitim djelatnostima. Stručnjaci upozoravaju na problem da se slična situacija prelijeva i na školsku djecu, a stanje je još lošije kada je riječ o sustavnoj brizi o osobama s invaliditetom starijim od 21 godine. Kako ih prepoznati i učiniti vidljivima? Dekan Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Ante Bilić Prcić u raspravi na saborskom Odboru upozorio je na nužnost rehabilitatora u sustavu zdravstva. ‒ Kako ih učiniti vidljivima? Tako da mogu raditi svoj posao, a tu treba početi