Usamljenost je među mladima češća nego što mislimo, a često je potpuno nevidljiva. Učenik može sjediti u punom razredu i stajati s drugima na odmoru, a ipak se osjećati kao da ga nitko zaista ne vidi Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježavamo svake godine u listopadu, no u Komercijalnoj i trgovačkoj školi Bjelovar ove smo ga godine pretvorili u nešto više od jednog datuma u kalendaru. Počeli smo u petak, 9. listopada 2026., a aktivnosti su se nastavile tijekom cijelog mjeseca. U središte smo stavili ono što se u užurbanom školskom danu najčešće zaboravi: brigu o sebi, međusobnu podršku i osjećaj pripadnosti. Osmislila sam „Mentalni kutak”, prostor koji je ubrzo postao središte školske komunikacije. Učenici su zastajali, čitali, razgovarali i uključivali se. Školski odmori pretvorili su se u iskrene razgovore o pitanjima na koja često nemamo vremena odgovoriti: kako se zaista osjećamo kad nam je teško, s kim dijelimo radost kad smo sretni i kako možemo pružiti ruku podrške jedni drugima. Ogledalo s porukom Najviše osmijeha izazvalo je ogledalo s porukom „Osoba u ogledalu čini našu školu boljim mjestom”. Na Zidu poruka učenici su opisivali svoje mentalno zdravlje, dijelili iskustva i ostavljali ohrabrujuće riječi kolegama, a zid je postao prostor u kojem se o osjećajima govori otvoreno i bez stida. Kutija plišanaca pozivala je na „pauzu za zagrljaj”, uz podsjetnik da svima, bez obzira na godine, ponekad treba trenutak sigurnosti i mira. Akciji su pridonijeli i školska psihologinja Rafaela Kalfić te nastavnici i djelatnici škole. Mentalno zdravlje nije tema koja počinje tek kad nešto krene po zlu. To je svakodnevna briga, kao i briga o tjelesnom zdravlju. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, polovica svih mentalnih poteškoća započinje do 14. godine, a većina ih ostane neprepoznata. Škola je mjesto gdje mladi provode velik dio dana, pa je upravo ona prirodno mjesto gdje se o tome može govoriti, gdje se poteškoće mogu prepoznati na vrijeme i gdje se može naučiti da traženje pomoći nije slabost. Skrivanje osjećaja Zato su naizgled male stvari tako važne. Poruka na zidu, pitanje na odmoru ili plišanac u kutiji govore učenicima da njihovi osjećaji imaju mjesta i da nisu sami. Kad se o stresu, tjeskobi, pritisku ocjena ili samoći govori otvoreno, nestaje dio srama koji ih najčešće prati, a učenici lakše dolaze do pedagoginje, psihologinje ili nastavnika kojemu vjeruju. Usamljenost je među mladima češća nego što mislimo, a često je potpuno nevidljiva. Učenik može sjediti u punom razredu i stajati s drugima na odmoru, a ipak se osjećati kao da ga nitko zaista ne vidi. Usamljenost ne znači biti sam, nego osjećati da nas nitko ne razumije i da nemamo kome reći kako nam je. Takav osjećaj mnogi skrivaju jer ga se stide ili misle da su jedini kojima se to događa. Zato je osjećaj pripadnosti jedna od najvažnijih zaštita mentalnog zdravlja. Mladi koji znaju da imaju barem jednu osobu kojoj mogu vjerovati lakše se nose sa stresom, neuspjehom i teškim