Škola je postala mjesto ugode i učenicima i učiteljima

Imamo više vremena pa svima stignem pregledati radove, porazgovarati, posvetiti se svakom učeniku, a to prije nisam mogla. I sve zadatke koje im dajem ne doživljavaju kao zadaću nego kao nešto što se treba napraviti u školi. Slobodniji su, pitaju me, razgovaramo, međusobno se više druže ˗ Ljiljana Opančar Eksperiment nam daje slobodu da budemo kreativni, da istražujemo metode poučavanja i tu je u prednosti razredna nastava, ali i predmetna nastava zasigurno će tijekom eksperimenta doći na svoje te uskladiti potrebe i želje učenika s mogućnostima učitelja i optimalnim usklađivanjem rasporeda sati ˗ Marijana Cerovec Ne očekujem da ćemo kroz ovaj eksperiment riješiti sve probleme, ali ćemo zasigurno postići vidljiv napredak i vjerujem da će to pomoći našim učenicima da budu uspješniji, a takvu nadu dijeli većina naših učitelja ‒ Vedran Čerina Za 68 matičnih osnovnih škola i njihovih 115 područnih škola od rujna je krenulo novo razdoblje. Ušle su te škole u Eksperimentalni program „Osnovna škola kao cjelodnevna škola: Uravnotežen, pravedan, učinkovit i održiv sustav odgoja i obrazovanja” i time zakoračile u za mnoge od njih nepoznato područje. Nepoznato do trenutka kad su njihovi ravnatelji, učitelji i stručni suradnici dobro proučili pripadajuće dokumente, svladali sve one zagonetke skrivene iz skraćenica A1, A2, B1, B2, usvojili novu terminologiju i zagazili u još neistražene vode eksperimentalnog programa. „Važna je prednost cjelodnevne škole njezina fleksibilnost i znatno veća sloboda učiteljima i školama” ‒ rečenica je koju su im iz Ministarstva znanosti i obrazovanja najčešće ponavljali kao mantru. Ipak, bilo je i nedoumica, a u raspravama kako prosvjetnih djelatnika tako i roditelja djece koja pohađaju spomenute eksperimentalne škole, prevladavao je strah i skepsa zbog prilično banalnog pitanja ‒ do koliko će sati djeca morati obvezno boraviti u školi? Pritom su roditelji katastrofično najavljivali kako će im cjelodnevna škola oduzeti dijete, kako će trpjeti njihov obiteljski život, kako će valjda atrofirati i odgojna funkcija obitelji, koja, ruku na srce ni prije početka eksperimenta nije bila bog zna kako razvijena, ma koliko si roditelji laskali o tome. Koliku slobodu odlučivanja dobivaju škole uključene u projekt Cjelodnevne škole? Koliko truda trebaju uložiti kolektivi da bi sebi, a potom i učenicima i roditeljima dokazali kako nova struktura obrazovnog tjedna za koju su se odlučili doista ima smisla te da zbog nje raste kvaliteta rada s djecom? Koliko će se, prije svih, ravnatelji pokazati vještima u pametnom ulaganju dobivenog novca, koji nije zanemariv i kreće se u rasponu od 150 tisuća do nešto više od 500 tisuća eura? Nova kuhinja, blagovaonica, didaktička oprema, klimatizacijski uređaji ili vozilo za dostavu hrane? Ili prije preuređenje postojećih učionica, uređenje vanjskih učionica i vanjskih sportskih terena, novi parketi, energetska obnova fasade, a usporedno sa svime time i široka paleta različitih izvannastavnih i