Činimo sve da škola bude hram znanja i mjesto ugode učenicima i učiteljima

Učenike treba osluškivati, jer svaka generacija je posebna. Uvijek se kreće od nule, svaku generaciju treba upoznati i prilagoditi se učenicima, integrirati neke njihove ideje u vlastiti rad i onda smo doista partneri i sukreatori odgojno-obrazovnog procesa ˗ Anamarija Čorko

Osmislili smo za roditelje takozvano druženje svakog mjeseca na koje mogu doći i razgovarati, informirati se, međusobno razmjenjivati informacije, tražiti i dobivati savjete od nas stručnih suradnika ˗ Iva Gačić

U školi nemamo vrhunske sportaše, ali imamo rekreativce koji tako stečene sportske navike nastavljaju i u srednjoj školi i kasnije. Nije važno da budu vrhunski sportaši. Važno je da se u razvojnoj dobi bave sportom i da to rade s veseljem

Na zapadnom dijelu Zagreba, točnije u trešnjevačkom naselju Voltino već punih šezdeset godina postoji Osnovna škola Voltino koja je osnovana u srpnju 1964. godine, a s radom je započela četiri mjeseca kasnije, u studenome. Počela je sa čak 45 razrednih odjela, 1421 učenikom i 58 prosvjetnih djelatnika, a nastava se izvodila u tri smjene. Broj učenika je tijekom godina varirao i uglavnom padao pa je prije deset godina bilo oko 400, a danas škola ima 486 učenika raspoređenih u 23 razredna odjela.

‒ Naša je primarna zadaća da budemo oslonac svojim učenicima, da ih pustimo u različite situacije, da ih osnažimo i potaknemo da ih rješavaju, da budu samostalni, a mi da im budemo sidro, osigurač, oslonac u tom procesu. I međusobno se čuvamo, vjerujemo jedni drugima. Imamo doista učitelje koji se maksimalno daju, mi smo škola vedrine i jako nam je stalo do tog socijalnog aspekta. Trudimo se da učenicima pružimo što više znanja, vještina, kompetencija, ali nam nije važno da svi budu odlikaši, da budu pobjednici na predmetnim natjecanjima iako smo imali visokorangirane učenike i na tim natjecanjima. Međutim, isto tako znamo da ti uspjesi na natjecanjima nisu najvažnija stvar za odgojno-obrazovnu ustanovu ‒ govori nam ravnateljica Ksenija Gluhak koja neprestano ističe sve djelatnike škole od spremačica i kuharica do učitelja i stručnih suradnika koji, kao dobro uštiman orkestar, svatko svoj posao radi najbolje što zna. 

To potvrđuje i Iva Grčić, pedagoginja mentorica koja osim onih zamornih i dosadnih brojnih administrativnih poslova u prvi plan stavlja suradnju s ravnateljicom i svim učiteljima razredne nastave i predmetnim nastavnicima te stručnim suradnicima ‒ knjižničarkom i socijalnim pedagogom. 

‒ Naravno, važna je i suradnja s roditeljima bilo da je riječ o individualnim razgovorima ili organiziranjem za njih tematskih predavanja i radionica kojima želimo roditelje kvalitetno informirati, ali i pomoći im u njihovu roditeljstvu. Zato smo osmislili za roditelje i druženje svakog mjeseca na koje slobodno i bez obveza mogu doći i razgovarati, informirati se, međusobno razmjenjivati informacije, tražiti i dobivati savjete od nas stručnih suradnika bez obzira na to o kojoj se temi ili problemu radilo. Jer jedino zajedničkim radom i suradnjom možemo najbolje pridonijeti dobrobiti svakog djeteta.

Svima su nam najveći izazov učenici koji nam se upisuju s ponekom teškoćom, koji se obrazuju po prilagođenom programu, ali ne zato što učitelji ne žele raditi s njima nego zato što mnogi nisu educirani za takav rad i nisu takve vještine i kompetencije stekli tijekom svog studiranja. No, uvijek postoji mogućnost dodatnih edukacija ili u školi ili na stručnim skupovima izvan škole. U inkluziji imamo nekoliko učenika, a u radu s njima maksimalno se trudimo, iako je iznimno teško individualizirani pristup provoditi u okviru redovne nastave. Dodatni problem nam je i to što zbog nedostatka prostora ne možemo oformiti posebne odgojne skupine za takve učenike, a nemamo ni stručnjake edukacijske rehabilitatore.

S druge strane, desetljećima u školi imamo produženi boravak u prva tri razreda, čime idemo u susret sve većim potrebama roditelja. Tu su učenici do 16 sati, imaju vrijeme za odmor, za igru, za učenje, ponavljanje, pisanje zadaća, izvannastavne aktivnosti i sve je to vrlo blisko cjelodnevnoj školi koja je sad u eksperimentalnoj fazi. Roditelji su zadovoljni jer znaju i vjeruju da škola njihovu djetetu može pružiti puno toga kvalitetnog. Djeca su na sigurnom, imaju tri obroka dnevno, vrijeme koje provedu u školi im je kvalitetno organizirano ‒ objašnjava pedagoginja Iva Grčić, a ravnateljica Gluhak dodaje kako se odavno o produženom boravku više ne govori kao o čuvanju djece. 

‒ Godinama je to bila iskrivljena slika te pedagoške paradigme, pogotovo zato što su naše učiteljice uvijek bile kreativne, koristile su različite metode poučavanja i sve se radilo i još se radi da bi i učenicima i učiteljicama i taj dulji boravak u školi bio ugodan, bez imalo stresa. Uostalom, o kvaliteti govori i podatak da su tri učiteljice razredne nastave u statusu savjetnika, a jedna izvrsnog savjetnika. Mi već 16 godina radimo u jednoj takozvanoj rotirajućoj smjeni, premda nekim razredima nastava počinje s drugim ili trećim satom pa završava do 15 sati i jedino su razredni odjeli produženog boravka cijeli dan u školi. Ne možemo svi u 8 sati početi jer nam nedostaje prostora, barem četiri učionice, ali zato smo tako organizirali nastavu. Planiramo urediti i tavanski prostor i prenamijeniti ga za neke programe pa će nam i to olakšati situaciju. 

Usko surađujemo s Centrom iz Dugava i imamo grupu od 12 učenika, od trećeg do osmog razreda u takozvanom produženom stručnom postupku, kojima treba pomoć pri učenju ili imaju probleme u ponašanju. I najvažnije je da se oni dobro osjećaju, da su socijalizirani, da su usvojili zdrave navike, da su djeca nasmijana i zadovoljna. Važno je kakvi će biti ljudi, a ocjene su manje važne ‒ ističe ravnateljica Gluhak.

Učiteljica razredne nastave savjetnica Anamarija Čorko već 31 godinu radi u produženom boravku.

‒ Živim sve te godine za produženi boravak, time se bavim, proučavam, usavršavam se, a sad mi je posebna tema učiti kako učiti i vrjednovanje u nastavi s učenicima, a vidim da je to zanimljivo i mojim učenicima. Aktivna sam i u učeničkoj zadruzi, preventivnim programima i svima onima kojima se potiče kreativnost kod učenika, kojima se otkrivaju njihovi potencijali, talenti, interesi i darovitost. Proučavam literaturu i razmišljam o tome kako im dati što više, pomoći im da se razvijaju, kako im nastavu učiniti zanimljivom i kako ih motivirati, kako ih dobiti da zavole školu. Važno mi je da nam svima bude ugodno u školi, jer zašto bi škola morala biti mjesto na kojem su svi učitelji namrgođeni, ljuti i strogi? Učenike treba osluškivati, jer svaka generacija je posebna. Uvijek se kreće od nule, svaku generaciju treba upoznati i prilagoditi se učenicima, integrirati neke njihove ideje u vlastiti rad i onda smo doista partneri i sukreatori odgojno-obrazovnog procesa.

U učeničkoj zadruzi sam suvoditeljica, a bavimo se ekologijom, očuvanjem tradicionalnih vještina, narodne baštine i imamo različite sekcije ‒ glagoljicu, kreativne majstorije, školski vrt. Potičemo i razvijamo ono što našim učenicima nedostaje u suvremenoj školi, a to je rad rukama. Imamo mi u školi i robotiku, i informatiku, ali u zadruzi se plete, hekla, kroji, šiva, izrađuje uporabne i ukrasne predmete. Učenici oslikavaju majice glagoljičkim slovima, imamo školu heklanja već više od deset godina. U zadrugarskim aktivnostima doista puno radimo rukama, čuvamo tradiciju, neke gotovo izumrle vještine poput heklanja i šivanja. Surađujemo s udrugom Ozana na filcanju vune i učenici to jako vole. Neke su vještine barem djelomični nadomjestak za sadržaje iz nekadašnjeg predmeta domaćinstva. Dobar je odaziv učenika svih dobi u zadrugu, ali učenici razredne nastave dominiraju ‒ opisuje učiteljica Čorko. 

Ravnateljica Gluhak pak ističe kako od zadruge i škola i učenici imaju koristi, jer na brojnim smotrama prodaju svoje proizvode pa prikupljeni novac uvijek korisno utroše ili za nabavu repromaterijala ili za neka didaktička pomagala, lektirne ili knjižne naslove za knjižnicu. Tako je zadruga osigurala novac za kupnju projektora i uvijek se nabavi nešto za školu što učenicima puno znači, jer su dali svoj doprinos u svemu tome, a učiteljica Čorko ponosno ističe kako je škola bila organizator smotre učeničkih zadruga grada Zagreba i u tom su projektu sudjelovali doista svi učenici i svi zaposlenici škole. 

‒ Sudjelujemo povremeno i na državnim smotrama učeničkih zadruga pa i to učenike veseli jer se njihov rad vidi i na državnoj razini. Prošle godine nagrađen je naš projekt Trešnja, a bile su to filcane trešnje pa smo ih aplicirali na omote za knjige i rokovnike i svjetiljke ‒ kaže učiteljica Čorko te spominje i preventivne programe koje provodi u produženom boravku pod nazivom „Kad problem se riješi, otpornost se smiješi”. 

‒ Želimo od najranije dobi jačati samopouzdanje i otpornost učenika te zajedno učimo kako nenasilno rješavati sukobe do kojih može doći. To nam je jako važno, najvažnije, jer znanja će učenici uvijek ovladati, steći, naučiti. Socijalne vještine, kvalitetna komunikacija, empatija, nenasilno rješavanje konflikata ‒ to je ono što će ih učiniti dobrim ljudima i što će im koristiti cijelog života ‒ kaže Anamarija Čorko te spominje i sjajnu suradnju učitelja sa školskom knjižničarkom. Ove će godine učenici imati izvannastavnu aktivnost „Želim znati više” u sklopu koje proučavati i istraživati knjižni fond, družiti se s knjigom te pripremiti malo predavanje koje će predstaviti na roditeljskom sastanku. 

Ravnateljica Gluhak spominje kako i na školskoj i na razrednoj razini imaju puno projekata u koje se učenici rado uključuju. 

‒ Prepoznatljiv je Dan ružičastih majica, a posebno želim istaknuti da smo mi trešnjevački glagoljaši i glagoljica je već petnaestak godina gotovo pa školski brend. I u logu škole, i u učeničkoj zadruzi nastojimo sve te glagoljičke motive ukomponirati u krajnje proizvode i glagoljica se kao dio naše povijesti i kulturne baštine doista provlači i njeguje na najrazličitije načine. Radionicu glagoljice vodi profesorica tjelesne i zdravstvene kulture Ljiljana Hanžek i s učenicima radi iz drveta ili stiropora različite predmete, a sve s motivom glagoljice. Ove smo se godine dogovorili da u školski kurikulum ubacimo i neke nove momente. Već imamo tim za kvalitetu, tim za darovite, tim za estetsko uređenje škole, za učenje i poučavanje, tim za školska događanja, tim za volontiranje, imamo sportski školski klub već godinama kako bismo malo podigli interes učenika za sport koji je u posljednjih nekoliko godina malo splasnuo. Idemo na biciklijadu, krenula su natjecanja iz atletike, pa futsal i sportska škola za učenike u produženom boravku. Sa četiri osnovne škole iz Zagreba imamo projekt „Petica”, a kao izvanškolske aktivnosti imamo košarku, odbojku i badminton koje vode klubovi iz okolice škole. Trudimo se da se učenici što više uključe u sport i da se kreću da sviraju pa kolega vjeroučitelj vodi školu gitare, a kolegica iz likovne kulture vodi keramičku radionicu ‒ kaže ravnateljica Gluhak. 

Ljiljana Hanžek profesorica je tjelesne i zdravstvene kulture koja je dosegla najviši rang napredovanja i izvrsna je savjetnica. Uz redovnu nastavu svoga predmeta te brojne sportske aktivnosti, ona vodi i Male glagoljaše.

‒ Bilo je u ovoj školi uvijek puno sportova. Kad sam prije 16 godina došla i preuzela vođenje rukometa učenici nisu baš bili motivirani pa smo pokrenuli školu sporta i priključili se Hrvatskom školskom sportskom savezu. Željeli smo sportu privući najmlađe pa u školi sporta sada imamo sedamdesetak učenika iz razredne nastave. Mi smo škola čiji učenici odlaze na brojna natjecanja, jer imamo tradiciju košarke, futsala i brojnih drugih sportova, ali nije nam važno osvajati prvenstva iako smo i takve rezultate imali, nego želimo da se učenici bave sportom i da budu rekreativci, a ne natjecatelji. Djeca se trebaju zdravo kretati, zdravo razvijati, mi odrasli im trebamo govoriti o pravilnoj prehrani, o higijeni, a kretanjem, igrom i zabavom omogućiti im da steknu samopouzdanje. Jer i učenik koji ne može nešto napraviti treba pohvalu, koja će vam se višestruko vratiti. Mi u školi nemamo vrhunske sportaše, ali imamo rekreativce koji tako stečene sportske navike nastavljaju i u srednjoj školi i kasnije u svom privatnom životu. Nevažno je da budu vrhunski sportaši. Važno je da se u razvojnoj dobi bave sportom, da to rade s veseljem i da odlaze iz škole s mišlju da im je u školi bilo lijepo. 

U školi imamo natjecanja, međurazrednu ligu, pa smo čak i u vrijeme korone izvodili i nastavu tjelesne i zdravstvene kulture na vanjskim terenima budući da nam je dvorana tri godine bila u fazi renoviranja. Svi su se učitelji angažirali i izvodili nastavu, organizirali sportska natjecanja u školi i na vanjskim terenima. Imamo futsal ligu, košarku tri na tri, košarku četiri na četiri i to su mješoviti timovi, dva dečka i dvije cure, a isto tako smo imali i mješovite rukometne ekipe jer želimo promovirati ravnopravnost spolova i odgojiti ih da se međusobno uvažavaju i poštuju. Želim i nastavu svog predmeta nasloniti na međupredmetne teme kao što su socijalizacija, građanski odgoj i zdravlje. Učenici sve kritički promišljaju, sami sebe vrednuju, pišu si ocjene. I mislim da svi uživaju, jer ja doista uživam u školi i svom radu s njima. Voljela bih da svi učenici budu uključeni u sport koji im omogućava da razmišljaju, da razvijaju motoriku, ali i da nevjerojatnom brzinom traže rješenja za bilo koju životnu situaciju. Sport nam pomaže ne samo da budemo u dobroj fizičkoj kondiciji, da imamo sjajnu liniju nego sportom razvijamo i kognitivne sposobnosti i vještine. I primijetili smo da nakon nastave tjelesne i zdravstvene kulture na sljedećem satu na kojem se radi matematika ili bilo što drugo, učenici puno bolje reagiraju, zaključuju, rješavaju situacije. Dakle, bavljenje sportom razvija i motoričke vještine i kognitivne sposobnosti, tu nema dvojbe ‒ zaključuje Ljiljana Hanžek.

Škola se neprestano mijenja i prilagođava novim naraštajima učenika, ali ravnateljica Gluhak smatra da neke velike promjene nisu potrebne. 

‒ Stalno smo u pozitivnom smjeru, osluškujemo što naši učenici žele, a i svi učitelji se rado uključuju u brojne projekte. Zato smo osnovali brojne timove koji onda ponude učenicima različite sadržaje koje oni mogu odabrati prema vlastitom afinitetu i interesu ili vještini. Škola ima 60 godina, imamo prostora koji se može urediti i modificirati za neke nove namjene i programe. Želimo iskoristiti naš unutarnji staklenik i pretvoriti ga u višekulturni prostor za knjižnicu, za izložbe, radionice jer oko njega inače stalno cirkuliraju učenici. Davno prije smo osmislili poučnu stazu oko škole i želimo okoliš škole i voćnjak urediti tako da imamo prostor i za učenje i za tjelesne aktivnosti na otvorenom s poučnim punktovima za učenje, zabavu i ugodu. Ne treba uvijek ni tražiti ni ostvarivati neke velike ideje, jer je to teško, ali korak po korak možemo raditi male pomake uz zadrugu, redovnu nastavu, a pogotovo u izvannastavnim aktivnosti nuditi učenicima uvijek nove i svježe sadržaje i programe. Pomoću donacije roditelja uredili smo i jedan prostor u školi namijenjen za odmor i druženje pa su tako i učitelji dobili svoj kutak, a osmislili smo i slične punktove u školi za učenike, da se druže, odmaraju, razgovaraju, igraju društvene igre, jer su shvatili da nisu mobiteli jedina igračka i da mogu bez njih. Dakle, unutarnji i vanjski prostor škole želimo prilagoditi potrebama i učenika i učitelja, a da se istodobno svi pripremimo i za cjelodnevnu školu. 

A kad to vrijeme dođe za nas to ne će biti neko veliko iznenađenje, jer imao dugogodišnje iskustvo s radom u jednoj smjeni, više od trideset godina imamo produženi boravak za razrednu nastavu. Naši djelatnici naučili su na sve te inovacije i navikli su biti na svom radnom mjestu i puno dulje nego što im traje neposredni rad u razredu. Drago mi je da smo nakon dugogodišnjeg upornog traženja konačno dobili i zaposlili socijalnog pedagoga kao još jednog stručnjaka u stručno-razvojnoj službi koji će kvalitetnom suradnjom s pedagoginjom raditi radionice i programe korisne i učenicima i njihovim roditeljima, a i svim zaposlenicima škole. Trudimo se iz petnih žila permanentno učiti i usavršavati kako bismo što kvalitetnije radili svoj posao te našim učenicima dali najbolje od sebe ‒ zaključuje ravnateljica Ksenija Gluhak. 

OSOBNA KARTA ŠKOLE

Broj učenika: 486

Broj razrednih odjela: 23 (ove školske godine upisan jedan 1. razred manje)

Broj djelatnika: 79 (administrativno osoblje: 4, tehničko osoblje: 13, učitelji: 49, pomoćnici u nastavi: 11, stručni suradnici: 3)

Poznate osobe, bivši učenici škole: doc. dr. sc. Dean Šarić, oftalmolog; Matija Cvek, glazbenik; Kristina Klemenčić Novinc, meteorologinja

Broj mentora: 4

Broj savjetnika: 3

Broj izvrsnih savjetnika: 1

Školska kuhinja: nova, otvorena u studenome 2023.

Sportska dvorana: dvije dvorane koje su nakon tri godine ponovno uređene

Broj smjena: jedna 

Ponos škole: Ponosni smo na ekološko promišljanje i djelovanje, inovativan rad u produženom boravku. Nadasve smo ponosni na socijalnu osjetljivost i empatičnost učitelja i djelatnika škole prema učenicima

Moto, ideja vodilja škole: Škola u suradnji s obitelji, osjetljiva i sigurna, koja ustraje u ostvarivanju poticajnog okružja i boljih učeničkih postignuća.