Specifičnosti finskog obrazovnog sustava su opuštena atmosfera, međusobno povjerenje i fokus na dobrobit djeteta. Istaknuta je važnost sportskih i školskih igrališta koji ljeti služe za nogomet i igre, a zimi se pretvaraju u klizališta i staze za skijaško trčanje
Branje šumskih bobica i izrada kolača u finskom je školstvu vrhunski primjer procesnog iskustvenog učenja koji povezuje boravak u prirodi s razvojem praktičnih životnih vještina
U Finskoj je uobičajeno da stariji osnovnoškolci postaju mentori predškolcima u sustavu pod nazivom kummioppilas, u sklopu kojeg pod odmorom stariji učenici pomažu predškolcima u igri ili u čitaju priče
Na mobilnosti pet učenika 5. razreda OŠ Jagode Truhelke i dvije djelatnice škole u osnovnoj školi Könönpellon koulu u Varkausu cilj je bio razvijati životne vještine učenika, poticati zdrav način života i učenje na otvorenom, jačati samostalnost, odgovornost, suradnju i kreativnost te upoznati primjere dobre prakse finskog obrazovnog sustava. Mobilnost se sastojala od sudjelovanja učenika u nastavi u finskoj školi i kulturološkog djela upoznavanja Finske. Dio mobilnosti učenici su proveli u Helsinkiju gdje su upoznavali različite znamenitosti grada, gradske atrakcije i povijest grada.
Specifičnosti finskog obrazovnog sustava su opuštena atmosfera, međusobno povjerenje i fokus na dobrobit djeteta. Istaknuta je važnost sportskih i školskih igrališta koji ljeti služe za nogomet i igre, a zimi se pretvaraju u klizališta i staze za skijaško trčanje pa se okupljaju obitelji iz cijelog mjesta. Finci njeguju koncept u kojem se uz igru na otvorenom brišu stroge granice između profesora i učenika te se gradi snažna, inkluzivna školska obitelj.
Dolaskom u školu uočljiva je bila školska zbornica koja je mjesto za susrete, opuštanje i razmjenu recepata... Imaju fotelje, mikrovalnu, radni stol, kuhinju, kuhala za vodu, aparate za kavu, posuđe, perilicu posuđa; mnoštvo je ondje afirmativnih poruka, diploma, spomenica i pribora za rad.
Dan u školi protekao je uz poznatu finsku igru Mölkky, sportsku društvenu igru na otvorenom koja je slična kuglanju, pikadu i biljaru. Sastoji od 12 drvenih čunjeva označenih brojevima te štapa za bacanje (koji se zove milky). Štap se baca s određene pozicije kako bi se srušili čunjevi.
U poslijepodnevnom dijelu dana učenici su otputovali u obližnje mjesto Leppävirta u kojem su nakon šetnje šumom uz jezero posjetili ledenu špilju. Špilja se nalazi na dubini 30 metara ispod zemlje. Njezina je unutrašnjost sadržavala postav za 2026. godinu – slikovnicu od leda, tj. ledene skulpture likova iz crtanog filma Moomin koju su izradili poznati umjetnici iz cijelog svijeta. U špilji su osim razgledavanja ledenih skulptura učenici imali priliku i okušati se u spuštanju njih različite snježne tobogane i spustove te na poligonima koristeći se različitim zimskim rekvizitima.
Drugog dana mobilnosti učenici su se upoznali s jutarnjim rutinama predškolaca te s njima igrali razne igrice. U Finskoj je uobičajeno da stariji osnovnoškolci postaju mentori predškolcima u sustavu pod nazivom kummioppilas, u sklopu kojeg pod odmorom stariji učenici pomažu predškolcima u igri ili u čitaju priče. Ova se suradnja provodi na zajedničkim satovima i projektima kako bi se šestogodišnjacima maksimalno olakšao i uljepšao prijelaz iz vrtića u školske klupe.
Vrijeme nakon nastave učenici su proveli u šetnji Varkausom i vođenim obilaskom muzeja mehaničkih instrumenata, gdje su imali priliku čuti i vidjeti više od 400 mehaničkih instrumenata raspoređenih u sedam tematskih dvorana uređenih prema povijesnim razdobljima. Neki od instrumenata bili su automatski klaviri, glazbene kutije, mehaničke violine, harmonike koje same sviraju, dok je najpoznatiji instrument muzeja Goliath – masivni orkestrij težak čak pet tona, koji mehanički reproducira zvuk nevidljivog orkestra od oko 75 glazbenika.
U finskim su školama pjevanje i sviranje ključni alati za razvoj mozga, emocija i društvenih vještina, jer smatraju da sviranje i pjevanje aktivira gotovo svako područje mozga.
Idući je dan organizirana nastava na otvorenom gdje su učenici s 4. razredom finske škole otišli u obližnju šumu brati voće za izradu pite. Učenici su samostalno tražili bobice brusnice i borovnice, a potom pri povratku u školu samostalno pravili i kušali domaću pitu od bobica.
Branje šumskih bobica i izrada kolača u finskom je školstvu vrhunski primjer procesnog iskustvenog učenja koji povezuje boravak u prirodi s razvojem praktičnih životnih vještina. Tijekom berbe u šumi učenici su iskustveno učili biologiju i ekologiju, dok su u kuhinji praćenjem recepta nesvjesno svladavali matematiku i kemiju. Cijeli proces zahtijeva stalnu društvenu interakciju, podjelu zadataka i timski rad, a završava zajedničkim blagovanjem koje jača osjećaj obiteljskog zajedništva i školske kohezije.
Učenici su obišli Konsti muzej (Varkauden museokeskus Konsti) koji je kulturno središte grada i povijesni muzej Varkausa, a prikazuje 200 godina industrije grada (talionice željeza, brodogradnje i visoke tehnologije). Tamo se nalazila i edukativna igraonica za djecu gdje se uz igru, simulacije i praktične zadatke moglo istraživati povijest industriju, tehnologiju i zanate.
Nakon muzeja, objedovali smo u restoranu kafiću s mačkama „Keskuskonttori” koji se sastoji od 10-ak malih, šarenih soba uređenih u boemskom i retro stilu. U jednoj od soba nalazi se kutak s gramofonom i vlastitim izborom ploča. Jedna soba predstavlja mali karaoke salon. U nekim se sobama održavaju večernji kulturni klubovi (čitanje poezije, književne večeri i rasprave o umjetnosti), a cijelo se vrijeme prostorom ležerno šeću i spavaju udomljene mačke. Unutar kafića nalazi se i mali buvljak, a sav prihod od prodaje donira se za pomoć napuštenim životinjama.
Na otoku Kämäri tik uz brzace naši su nam partneri organizirali finsku večeru na otvorenom – „tulistelu”, što znači opuštanje uz otvoreno ognjište u prirodi. Zapravo se radilo o kolibici „laavu” – tradicionalnom, drvenom šumskom skloništu otvorenom s prednje strane, u čijem se središtu nalazi ognjište s rešetkama za roštilj. Tamo smo kobasice nabadali na duge drvene štapove i pekli izravno na žeravici. Također smo na te drvene štapove omotavali dizano tijesto i pekli iznad vatre dok nisu dobili zlatnu boju te ih punili s džemom i šlagom. Na kraju smo pripremali sljezove kolačiće (marshmallows) koje smo lagano pekli iznad žara, dok im unutrašnjost nije postala kremasta i tekuća, a vanjski dio lagano karameliziran.
Slijedio je višesatni put autobusom u Helsinki gdje smo obišli poznatu mjesnu knjižnicu Oodi koja nije samo mjesto za knjige, već vrhunski „javni dnevni boravak” koji se prostire na tri sadržajno različita kata. Najveća je zanimljivost drugi kat, koji funkcionira kao javna radionica budućnosti opremljena 3D printerima, šivaćim strojevima, laserskim rezačima i glazbenim studijima koje svatko može besplatno koristiti. Uz to, knjižnica je poznata po pametnim robotima koji samostalno raznose knjige među policama te po prekrasnom gornjem katu koji nudi panoramski pogled na grad kroz staklene stijene.
Učenici su posjetili zoološki vrt koji sadrži više od 150 životinjskih vrsta, s posebnim naglaskom na ugrožene velike mačke poput snježnih leoparda i sibirskih tigrova koji vole hladniju nordijsku klimu. Također smo bili na vožnji brodom – krstarenju helsinškim arhipelagom. Ta ruta vodi pokraj povijesne i moderne gradske obale, stambenih naselja uz more i otoke koji okružuju finski glavni grad. Također obuhvaća obilazak Suomenlinne, lokaliteta s UNESCO-ova popisa svjetske baštine, pružajući pogled na jednu od najpoznatijih znamenitosti Helsinkija upravo s mora.
Poslije smo posjetili Muzej iluzija – Paradox museum, zabavan i potpuno interaktivan prostor s više od 45 eksponata koji spajaju znanost, psihologiju i optičke iluzije. Glavna je atrakcija muzeja poznata soba Zero gravity u kojoj djeca mogu snimati videozapise koji prkose gravitaciji i u kojima sve izgleda potpuno naopako. Paradox tunnel potpuno zbunjuje mozak pa obično hodanje ravno naprijed postaje gotovo nemoguće.
Večer smo završili s vikinškim restoranom, koji krasi tematski autentičan interijer s drvenim stolovima, svijećama i velikom replikom vikinškog broda. Ondje konobari obučeni u vikinšku odjeću donose mesne plate poslužene na replikama pravih borbenih štitova. Dozvoljeno „vikinško” ponašanje namjerno potiče glasnu, opuštenu atmosferu i smijeh, pa se djeca i odrasli bez ustručavanja mogu zabavljati, stavljati vikinške kape na glavu i nazdravljati iz rustikalnih glinenih vrčeva, kao i uživati u ambijentu koji je osvijetljen isključivo prigušenim svijećama i bakljama.
Važno je napomenuti razgovore naših učenika i voditelja o proteklom danu, gdje su svake večeri učenici i učiteljice dijelili iskustva i kritički promišljali o proteklom danu. Razgovarali su o tome što im se svidjelo, a što nije, što bi promijenili, a što bi voljeli uvesti i u našoj školi. Nakon toga su učenici pisali kratka izvješća o tom danu i slali ih na zajedničku Padlet ploču.
Po povratku s ove mobilnosti napravljena je anketa s učenicima s 30-ak pitanja o protekloj mobilnosti te sastanak s roditeljima kojima se predstavila cjelokupna mobilnost i rezultati ankete. Rezultati istraživanja pokazali su da je mobilnost učenicima pružila vrijedno iskustvo učenja, potaknula njihovu osobnu odgovornost, otvorenost prema drugim kulturama i promišljanje o vlastitom ponašanju i mogućnostima primjene stečenih iskustava u svakodnevnom životu. Posebno je važno što su učenici prepoznali vrijednost iskustvenog učenja, igre, boravka u prirodi i suradnje s vršnjacima iz druge zemlje.
Njihovi odgovori ujedno su nam smjernica za daljnji razvoj nastave u OŠ Jagode Truhelke, osobito u pogledu češćeg učenja na otvorenom, praktičnog rada i aktivnosti koje potiču samostalnost i kreativnost.
- Mogu koristiti svoje znanje iz različitih područja na širok način.
- Mogu se staviti u tuđu kožu i razumjeti njihove stavove.
- Više se fokusiram na mogućnosti nego na ograničenja.
- Ne odustajem lako kada mi je nešto važno.
- Imam dobar smisao za humor.
- Imam posebne vještine u nekom području znanosti, umjetnosti ili sporta.
- Znam svoje vrijednosti i ponašam se u skladu s njima.
- Često vidim vedriju stranu stvari i osjećam zahvalnost.
- Radim stvari koje jačaju zajednicu.