Učenici osnovnih i srednjih škola uglavnom prepoznaju negativne i pozitivne učinke koje prekomjerno korištenje DT-a ima na njihove socijalne vještine, emocionalno stanje i tjelesno zdravlje. Svjesni su da druženje s mobitelom u ruci slabi međuljudske odnose, da imaju lošije komunikacijske vještine i osiromašen vokabular, a osnovcima oduzimanje uređaja izaziva nervozu i ljutnju. 

Shvaćaju da preveliko oslanjanje na umjetnu inteligenciju smanjuje samostalnost i kreativnost, da previše vremena uz ekrane izaziva probleme s vidom, glavobolje i bolove u leđima. Unatoč tome, obilato se na dnevnoj bazi koriste ovim alatima, a uz to čak 72 posto osnovaca i 88 posto srednjoškolaca zaspi uz mobitel, a 34 posto osnovaca i 52 posto srednjoškolaca koristi ga u prometu. 

Pokazalo je to istraživanje CARNET-a i Hrvatskog katoličkog sveučilišta u okviru projekta BaAIn o korištenju digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije te njihovom odnosu s dobrobiti djece i mladih u školskoj godini 2024/2025. Provedeno je među gotovo 4.000 učenika, 400 nastavnika osnovnih i srednjih škola te više od 900 roditelja. 

- Umjetna inteligencija može pomoći nastavnicima i učenicima, ali nikada ne smije zamijeniti učitelja. Cilj je naučiti sve sudionike obrazovnog sustava kako odgovorno koristiti tehnologiju i prepoznati razliku između točnih i netočnih informacija, poručio je ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs povodom predstavljanja ovog istraživanja. Hrvatska je, dodao je, među prvim državama koje sustavno razvijaju kurikulum za korištenje umjetne inteligencije u obrazovanju, a od iduće će školske godine biti dostupan za sve razrede, od petog razreda osnovne škole pa kroz sve razrede srednje škole. 

Istraživanje je pokazalo da učenici digitalne tehnologije najčešće koriste za zabavu, komunikaciju i društvene mreže, dok za školu primarno koriste uredske alate, alate za izradu prezentacija, aplikacije za rješavanje matematičkih zadataka i online kvizove. Chatbotove za učenje svakodnevno koristi oko 26 posto osnovnoškolaca i 40 do 50 posto srednjoškolaca, najčešće za traženje informacija, objašnjenje gradiva i pomoć u zadacima. Učenici najviše koriste digitalne tehnologije u nastavi informatike, matematike, prirodoslovnih predmeta i stranih jezika, prepoznaju pozitivne i negativne strane te u prosjeku imaju pozitivno mišljenje o primjeni digitalne tehnologije u školi. 

Na temelju ovih rezultata, u Carnetu su razvili preporuke namijenjene učenicima, nastavnicima, roditeljima i donositeljima odluka, istaknuo je prilikom predstavljanja istraživanja Juraj Bilić, pomoćnik ravnatelja CARNETa za umjetnu inteligenciju.

Kad je o nastavnicima riječ, oni uglavnom pozitivno percipiraju mogućnosti i korisnost digitalnih tehnologija u nastavi, poučavanju i učenju, ali su zabrinuti oko mogućih negativnih učinaka korištenja DT-a u nastavi na učenike. Slažu se da je učenje o umjetnoj inteligenciji potrebno uvesti kao dio obrazovanja za učiteljsku profesiju te vide brojne prednosti primjene umjetne inteligencije u podučavanju učenika. Strahuju, s druge strane, zbog smanjenja kritičkog mišljenja, smanjenja osnovnih vještina te učestale distrakcije učenika. Uočavaju i pojave plagiranja, elektroničkog nasilja i digitalnog jaza. Šansu za primjenu umjetne inteligencije vide u pripremi i vrednovanju, posebno u aspektu uštede vremena i individualizacije nastave. 

Nastavnici priželjkuju kvalitetnije edukacije koje bi bile razrađene prema razinama predznanja, s više konkretnih primjera, praktičnih primjena te predmetno specifičnih pristupa. Naglašavaju i važnost institucionalne i financijske podrške, uključujući osiguravanje trajnih licenci i preporuke o alatima za rad u školi.

Ravnatelji, pokazalo je istraživanje, prepoznaju digitalnu tehnologiju kao važan alat za unapređenje nastave, veću motivaciju učenika i učinkovitiju organizaciju rada. U osnovnim školama naglasak je na interaktivnosti i pristupačnosti informacija, dok srednje škole koriste naprednije alate, uključujući računalne simulacije. 

U obje razine ravnatelji navode informacijsko preopterećenje, nedostatak tehničke podrške i potrebu za kontinuiranim stručnim usavršavanjem nastavnika. Umjetnu inteligenciju vide kao potencijalno važnu tehnologiju za personalizirano učenje i automatizaciju administrativnih zadataka, ali i kao izvor rizika povezanih s plagiranjem, etikom i smanjenjem kritičkog mišljenja učenika.