Pojedince koji imaju jednu ili više sposobnosti znatno natprosječno razvijene obično nazivamo nadarenima u toj sposobnosti. U školskom sustavu obuhvaćena je praktički cijela populacija pa zbog toga među učenicima svakoga godišta postoje bitne individualne razlike u pojedinim sposobnostima. Darovite učenike možemo definirati kao učenike koji brže uče od svojih vršnjaka, razlikuju se od njih u dubini razumijevanja i razini apstrakcije te pokazuju ustrajnost u radu. Uče aktivno, uspostavljaju kontrolu nad vlastitim napredovanjem, kritički analiziraju svoja postignuća i spremniji su od svojih vršnjaka na razne oblike obrazlaganja svojih rezultata. Motiviraniji su i podržavani od vanjskih činitelja prema realizaciji svojih mogućnosti u nastavi. Stalo im je do sučeljavanja s vršnjacima i vanjske potvrde o svom napredovanju. Imaju svoje mišljenje zbog kojeg mogu doći u sukob s vršnjacima i učiteljem. Važno je reći da postoje različiti tipovi darovite djece. U tom kontekstu razlikuju se najmanje tri skupine takve djece. Prvu čine djeca koja iskazuju visoka postignuća u aktivnostima kojima se bave odnosno ona koja u svim područjima iskazuju izrazito visoku razinu uspješnosti. Neke indikacije koje se primjećuju kod takvog tipa djeteta jesu: brzo i lako učenje i shvaćanje, postavljanje istraživačkih pitanja, posjedovanje bogatog rječnika, kao i velikog broja informacija i ideja. Ovakva se ponašanja relativno lako primjećuju, no može doći do teškoća u zadovoljavanju potreba takvog djeteta. Naime, ta djeca, osim nezasitne potrebe za novostima, imaju snažne socijalne i odgojno-obrazovne potrebe. Druga skupina darovite djece jesu djeca koja imaju određene teškoće u ponašanju i kod kojih se visoke sposobnosti otkriju tek procesom identifikacije. Općenito su darovita djeca jako osjetljiva na zanemarivanje odnosno neidentificiranje. Time se ujedno ne ispunjavaju njihove odgojno-obrazovne potrebe koje slijede njihov razvojni potencijal. Uslijed takvoga slabog praćenja potreba darovitog djeteta mogu se razviti razna ponašanja nalik neprilagođenosti: nemir, svojeglavost, agresija, upornost, nezainteresiranost za skupni rad, privlačenje pozornosti, odbijanje rada i slično. Zbog takvih obrazaca ponašanja učitelji često smatraju tu djecu „napornom” i neprilagođenom. Ovakva slika stvarnosti dakako ne znači da su sva neprilagođena djeca darovita, već da su ta darovita djeca razvila takav oblik ponašanja uslijed neispunjavanja njihovih posebnih potreba. Treća skupina djece podrazumijeva darovitu djecu koja su tiha, stidljiva i povučena. Ovakvi daroviti pojedinci nerijetko se ponašaju konformistički, ograničenu okolinu ne doživljavaju kao frustraciju te se često prilagođavaju svojim vršnjacima ne bi li ostali neprimijećeni. Ovakvu je darovitu djecu vrlo teško uočiti zbog njihove mirne i povučene prirode te zbog vrlo niske razine njihovih zahtjeva. Konačno, potrebno je uočavati potrebe svakog učenika te uzeti u obzir, osim istaknutih posebnih sposobnosti, i osobine ličnosti
