Pretilost, kao i depresija koja se često dovodi u vezu s pretilošću, veliki su javnozdravstveni problem, predstavljaju rizik za razvoj drugih bolesti i povećavaju stope smrtnosti. Istraživanja pokazuju da su u pretilih osoba u većoj mjeri zastupljeni sram i krivnja zbog tjelesne težine. Paradoksalno je kod pretilosti što je njezina pojavnost očigledna, a ipak je nerijetko zanemarena u okvirima brige za zdravlje. U prošlosti je pretilost bila bolest „bogatih”, a danas je trend porasta pretilosti zabilježen i u nerazvijenim zemljama svijeta. Zabrinjavajući je i porast broja djece i mladih koji pate od prekomjerne tjelesne težine i pretilosti. Sjedilački način života u kombinaciji s premalo fizičke aktivnosti te dostupnost visokokalorične hrane dovodi do povećanog rizika od prekomjerne tjelesne težine i pretilost. U mnogim zemljama više pažnje pridaje se terapeutskim programima nego onim preventivnim. Takva ideja posebno ide u prilog farmakološkoj industriji. Prevencija pretilosti može biti primarna, sekundarna i tercijarna, a program se može odnositi na pojedinca, cjelokupnu populaciju ili samo na populaciju s povećanim rizikom za razvoj te bolesti. Primarna je prevencija usmjerena na pojedinca i na cijelu populaciju s primjerenom tjelesnom težinom. Provodi se zbog promocije, edukacije i usvajanja zdravih prehrambenih navika odnosno zdravoga načina života. Takva prevencija uključuje edukaciju stanovništva o utjecaju prekomjerne tjelesne mase na pojavu kardiovaskularnih i metaboličkih bolesti. Ciljne skupine primarne prevencije pretilosti jesu trudnice, predškolska i školska djeca, koje treba podučiti kako da usvoje pravilne prehrambene navike te zdrav način života. Sekundarna je prevencija usmjerena na rizičnoga pojedinca, a u njezine programe uključuju se djeca i mladi koji na temelju nasljeđa ili obiteljske anamneze imaju predispoziciju postati i ostati pretili. Tim se programima obuhvaćaju i djeca i mladi kojima je pretilost jedna od odrednica osnovne bolesti. Tercijarna prevencija pretilosti zasniva se na višedisciplinarnom pristupu i iziskuje individualno sagledavanje problema pretilosti i bolesti vezanih uz nju. Što učiniti s problemom pretilosti na razini obitelji? Obiteljsko okružje iznimno je važno u stvaranju prehrambenih navika i stavova o prehrani. Modeliranjem prehrambenih navika i životnog stila roditelji utječu na to što će njihova djeca jesti. Roditelji izabiru vrstu i količinu namirnica, određuju vrijeme i broj obroka za sebe i svoju djecu. Potrebno je poticati što češću konzumaciju sezonskog svježeg voća i povrća, maslinova ili bućina ulja te ribe. Poticati pripremu namirnica na zdrav način. Roditelji bi trebali svakodnevno pripremati kuhane i zdrave obroke, energetski i nutritivno prilagođene dobi i potrebama djece. Preporučuje se zajedničko konzumiranje obroka za stolom, kao i poticanje svakodnevnih tjelesnih aktivnosti. Naglasak je na pravilnom izboru i dostupnosti „zdravih namirnica” i vode, manje na strogim zabranama i
