Dosadašnja istraživanja pokazala su da motivacija ima središnju ulogu u objašnjavanju školskog uspjeha te da je veća motivacija povezana s boljim uspjehom u školi. Dodatno, zaključeno je da je veća motivacija povezana s kvalitetnijim vještinama učenja, poput organiziranja školskih obveza i zadataka, pripreme materijala za školu te analiziranja gradiva za učenje. Upravo su motivi ti koji pokreću svrhovito ponašanje ljudi. Važno je naglasiti da isti motiv može dovesti do različitih ponašanja, no i da različiti motivi mogu prouzrokovati slična ponašanja. Primjerice, različiti motivi poput postizanja visokih ocjena, stjecanja znanja i stjecanja visokog društvenog položaja mogu biti poticaji za aktivnost učenja kod učenika. Iz navedenoga bi se moglo zaključiti da se motivacija može manifestirati kroz različite oblike ponašanja. Postoji sedam oblika ponašanja koji iskazuju postojanje, intenzitet i kvalitetu motivacije: trud, latencija, ustrajanje, izbor, vjerojatnost odgovora, facijalna ekspresija i tjelesne geste. Učenje se može opisati kao proces razmjerno trajnih promjena pojedinca koje su nastale prilikom izvršavanja novih aktivnosti te se manifestiraju u njegovu promijenjenom obliku ponašanja. Ono je proces kojim se stječu nove vještine, a događa se u tolikoj mjeri da se ponašanje naučeno u jednoj situaciji koristi i primjenjuje i u drugim situacijama. Neki autori učenje opisuju kao aktivnost koja uzrokuje promjene u ponašanju. Važnost učenja očituje se kroz njegov utjecaj na cijelu strukturu osobina čovjeka te kroz činjenicu da prouzrokuje trajne promjene ličnosti. Učenjem se formiraju sposobnosti i sklonosti, usvaja socijalno poželjno izražavanje emocija i upotpunjavaju opažanja. Učenje ne podrazumijeva samo radnje kojima se djelujući na okolinu nju mijenja i upoznaje, već se uči i putem govorene ili pisane riječi, odnosno socijalno-kulturne baštine koju su prethodni naraštaji stekli i ostavili. Konačno, učenje nije ograničeno samo razdobljem obrazovanja, iako to jest vrijeme najintenzivnijeg učenja, već čovjek uči cijeli svoj život. Učitelji su najviše zabrinuti zbog problema s motivacijom učenika za učenje budući da motivacija ima velik utjecaj u procesu učenja. Ona je jedna od najvažnijih determinanti školskog uspjeha te je povezana s pozitivnim stavovima prema školi, zadovoljstvom kod učitelja i učenika te boljom disciplinom (Vizek Vidović i sur., 2014). Osim što potiče na učenje, visoka motivacija ima utjecaj i na količinu naučenoga, budući da motivirani učenici koriste više kognitivne procese te nauče i zapamte više negoli manje motivirani učenici. Motivirani učenici su zainteresirani, radoznali, aktivni, uporni, ne odustaju kada naiđu na poteškoće te su zadovoljni što uče. Motivacija se može promatrati na dva različita načina kao opća motivacija za učenje i kao specifična motivacija za učenje. Opća motivacija za učenje trajna je i široka dispozicija koja se karakterizira kao želja za usvajanjem znanja i vještina kroz različite situacije
