Ispitna anksioznost

Ispitne su situacije česte u današnjem društvu, a doživljaji straha i nelagode uzrokovani mogućim negativnim ishodom ispitivanja učestala su popratna reakcija kod mnogih. Ovo je specifično za učeničku i studentsku populaciju, s obzirom na to da su redovita ispitivanja važan dio obrazovnog procesa na kojima se temelje odluke o daljnjem napredovanju. Ispitna anksioznost osobina je koja pretpostavlja negativne reakcije pojedinca na ispitne situacije. 

Opća anksioznost, koja nastupa kad osoba neki događaj ili situaciju procijeni kao prijeteću, obuhvaća jedinstveni sklop neugodnih osjećaja, misli i fizioloških reakcija. Javlja se strepnja, napetost, strah, nemir, uzbuđenje te zabrinutost, dok se na ponašajnom planu anksioznost očituje kao drhtanje, znojenje, isprekidano disanje, uplašen izraz lica, napetost mišića, nedostatak snage, zamor. S obzirom na situacije u kojima se pojavljuje razlikujemo somatsku, socijalnu, separacijsku anksioznost te anksioznu osjetljivost, zabrinutost i ispitnu anksioznost. Ispitna anksioznost nije samo prolazno stanje. 

Budući da postoje individualne razlike u sklonostima anksioznosti, ispitna se anksioznost može smatrati situacijski specifičnom crtom ličnosti jer je stanje anksioznosti rezultat međudjelovanja između specifične dimenzije osobina anksioznosti i specifične situacije. Ispitna anksioznost može se podijeliti na dvije komponente ‒ kognitivnu i emocionalnu. Kognitivnu komponentu, odnosno zabrinutost, karakterizira briga o ishodu i posljedicama ispitivanja kao i razne ometajuće misli koje uključuju negativna očekivanja, samokritiku, neadekvatnost i mogućnost neuspjeha. S druge strane, emocionalnost obuhvaća sve fiziološko-afektivne reakcije specifične za stanje uzbuđenosti u stresnim situacijama. 

Za razliku od njih, osobe koje nisu ispitno anksiozne manje su uzbuđene samom ispitnom situacijom te su manje ometene i zabrinute zbog ishoda testiranja tako da mogu svoju pažnju usmjeriti samo na kognitivne aktivnosti važne za učinkovito rješavanje zadataka. Dijagnozu ispitne anksioznosti najbolje može potvrditi psihologijsko testiranje i intervjuiranje tijekom kojeg se pouzdano može otkriti muče li osobu svi navedeni simptomi i radi li se zaista o ovoj specifičnoj vrsti anksioznosti. Anksioznost ne treba potpuno odstraniti, već samo smanjiti na razinu koja je podnošljiva i korisna. Odugovlačenje i nepripremljenost mogu pridonijeti ispitnoj anksioznosti, ali ako na vrijeme počnemo učiti, primjenjujemo gradivo i svjesni smo svojeg napretka, možemo je smanjiti.

Ispitna anksioznost može znatno utjecati na nemogućnost ostvarivanja brojnih postignuća te tako izravno promijeniti budućnost osobe. Pritom može pogoršati stanje pojedinca te utjecati na smanjenje samopoštovanja, razvoj depresije te općenito nezadovoljstvo životom. Stoga je izrazito važno poraditi na edukaciji učitelja i roditelja o ovom ozbiljnom problemu kako bi se simptomi na vrijeme uočili. Ranom intervencijom moglo bi se utjecati na sprječavanje pogoršanja simptoma te pomoći učenicima koji imaju problema s ispitnom anksioznošću.