Darovita djeca neprocjenjiva su za društvo i imaju pravo na odgoj i obrazovanje koje će poticati i podupirati razvoj njihovih potencijala. Kompetentan učitelj mora biti osposobljen za rad s djecom s posebnim potrebama odnosno s djecom s teškoćama u razvoju i darovitom djecom, a za to je nužno da bude kreativan i visoko motiviran za rad te da poznaje potrebe takve djece. Stoga je zadaća učitelja osigurati diferencijalan pristup i program darovitoj djeci u redovitoj nastavi. Katkad potrebe darovite djece nije moguće zadovoljiti klasičnim načinom rada već uz redovan program valja osigurati i dodatne aktivnosti, zadatke i zaduženja kako bi ih se potaknulo na dodatan trud. U prošlosti se smatralo da darovitoj djeci nije potrebna posebna podrška u učenju i razvoju sposobnosti jer se ona mogu snaći sama. No, razvijanje darovitosti dugotrajan je proces pod djelovanjem višestrukih utjecaja kao što su biološke, naslijeđene karakteristike, obiteljska okolina, šira kultura i osobine samog pojedinca. Učiteljima je oduvijek bio velik izazov potaknuti učenike da u školi postižu uspjeh u skladu sa svojim sposobnostima. Umjesto rutinskih vještina i tradicionalnog teorijskog znanja, škole bi trebale više pozornosti usmjeriti na učenje zaključivanjem te na kreativno rješavanje problema. To je osobito važno u radu s darovitom djecom. Naravno, među darovitim učenicima postoje i oni čiji uspjeh nije u skladu s njihovim mogućnosti. Ipak, sustavnim vježbanjem i metodama koje potiču kritičko i kreativno mišljenje, rezultati se mogu podići na visoku razinu. Darovitost se kao produkt triju sastavnica (iznadprosječne sposobnosti, osobne ličnosti te kreativnosti) može činiti vrlo složenom pojavom. Kao što sam naziv govori, darovitost predstavlja „dar” koji su pojedinci dobili na osnovi poticajne okoline i genetskog nasljeđa, ali isto tako podrazumijeva i dar koji su spremni ponuditi zajednici. Prije svega, darovito dijete u odgojno-obrazovnoj ustanovi mora biti pravodonno identificirano, a važno je odrediti područja iznimnih sposobnosti što omogućuje izradu i planiranje programa za kvalitetniji razvoj tih učenika. Budući da daroviti učenici uče brže i lakše od prosječnih učenika, potreban im je širi spektar aktivnosti od uobičajenog. Iako su daroviti učenici stariji prema intelektualnoj dobi od svojih vršnjaka, ne smije se zanemariti činjenica da i u njihovu društvu daroviti trebaju biti prihvaćeni i korisni. Oni moraju naučiti cijeniti druge i surađivati s njima bez obzira na sposobnosti. Kod poučavanja tijekom nastave važno je darovitim učenicima osigurati raznolike poticaje koji će ohrabrivati učenje, nuditi primjerene materijale za igru i učenje, osigurati što više vježbi, a pritom ih ne odvajati od ostatka razreda. Također, važno je kod djece razvijati kreativno mišljenje, sigurnost u sebe, motivaciju za rad, samopoštovanje i zadovoljstvo. Osluškivanjem njihovih interesa i potreba te stvaranjem pozitivnog ozračja u razredu povećava se njihova motivacija za učenjem.
