Još malo o etici

Prisjetimo se da su brojni mislioci smatrali jednom od primarnih zadaća škole oblikovanje građanina u moralnom smislu. No, sagledamo li stanje u Hrvatskoj, primijetit ćemo da obvezne i univerzalne Etike kao takve – nema. Ona se pojavljuje u srednjoj školi kao alternativa Vjeronauku, no ova dva predmeta nisu pandani: etika na Vjeronauku tiče se nefleksibilna rimokatolička svjetonazora i tek je jedna od sastavnica nastavna programa, ne program u cjelovitosti.

Možda ste protiv obvezne Etike. Sumnjate da ona znatno utječe na naše djelovanje. Čini vam se da je djelovanje više-manje biološki determinirano: tko je loš, loš je, a tko je dobar, dobar je. Zaista, možda „moralni trening” nikad ne će posve istrijebiti sve zločine, ali on se odnosi i na iskrenost, poštovanje, dobronamjernost, odgovornost, pristojnost i srodne vrline. Imamo razloga vjerovati da, ako išta, formalna etika pridonosi razvoju barem ovakvih vrlina. A čak i ako se ne ponašamo u skladu s onime za što intelektualno znamo da je ispravno, zacijelo ćemo lakše ispraviti ponašanje osvijestimo li da se ponašamo loše, nego ako slijepo opravdavamo neetične postupke.

U knjizi The Righteous Mind, američki psiholog Jonathan Haidt objašnjava kako ljudi moral temelje na intuicijama, koje tek racionaliziraju post hoc. Sagledavamo moral kroz prizmu šest usađenih temelja: brigu/bol, pravednost/varanje, odanost/izdaju, autoritet/subverziju, svetost/degradaciju te slobodu/opresiju. Studije su pokazale kako različite skupine ljudi – u knjizi su to bili konkretno američki liberali i konzervativci – pridaju veću ili manju pozornost određenim temeljima, što rezultira oprečnim moralnim gledištima i međusobnim neprijateljstvom. 

Lijevi politički spektar uglavnom će moral promatrati kroz prizmu patnje i društvene pravde, dok će onaj desni moral vezati kudikamo više uz odanost skupini, autoritetu i čistoći. Izvor podjele na par zaraćenih tabora, kakav je prevalentan u svijetu (jesmo li za HDZ ili SDP?), znatno se rasvjetljuje Haidtovom teorijom. Približavanje ove teorije učenicima u školama moglo bi imati pozitivan učinak na višu razinu razumijevanja prema „suprotnom taboru”, a time i manju društvenu polarizaciju, odnosno veću toleranciju i kooperaciju.

Razvoju morala pridonosi i fikcija. Na nastavi se mogu analizirati priče s etičkom tematikom, kao što su već zastupljene lektire Hamlet, Zločin i kazna ili Stranac (čime potičemo međupredmetnu korelaciju i borimo se protiv krivulje zaboravljanja), ali i druge poput Gospodara muha, Ubiti pticu rugalicu te utjecajni filmovi poput 12 gnjevnih ljudi ili čak Viteza tame. Fikcija povisuje razinu suosjećanja, razumijevanja i tolerancije. Istraživanja upućuju i na to da takozvani literary fiction, odnosno nežanrovska fikcija u kojoj se manje naglašava napet narativ, a više dubina likova, ima još jači učinak na spomenute čimbenike, pa privilegirajmo nju.

Kako god bilo, ključno je da školska Etika postane obvezna za sve učenike. Na kraju dana, htjeli ne htjeli, osuđeni smo na suživot u zajednici. A kvaliteta te zajednice uvelike ovisi o našim etičkim odlukama. Zašto onda svi ne bismo bili podvrgnuti moralnom treningu?