Tradicionalne pokretne igre za zdrav razvoj

U suvremenom djetinjstvu, obilježenom povećanim korištenjem digitalnih sadržaja i strukturiranih aktivnosti, stvaranje poticajnoga okružja za slobodnu igru postaje još važni Poticajno prostorno-materijalno i socijalno okružje u vrtiću ima važnu ulogu u iniciranju, organiziranju i podržavanju dječje igre, istraživanja, učenja, samim time i cjelovita razvoja djeteta. Kvalitetno osmišljeno okružje omogućuje djetetu slobodan izbor aktivnosti, potiče kreativnost, suradnju i samostalnost te pridonosi razvoju različitih vrsta igara: slobodne, simboličke, pokretne, tradicionalne. Obiteljsko okružje Dobro osmišljen prostor nalik je obiteljskom okružju, topao, siguran i uvažavajući; prilagođen je mogućnostima, sposobnostima i potrebama djece različitih kompetencija i interesa; omogućuje cjeloviti razvoj djeteta; omogućuje integraciju različitih područja, znanosti, umjetnosti i tehnologija, misli, svih osjeta, pokreta i emocija, sadržaja i materijala; potiče suradnju i međusobno uvažavanje; uvažava individualnost djeteta; pruža slobodu u odabiru; angažirajući za um, tijelo i emocije; potiče kreativnost i ugodan je za boravak (Blanuša Trošelj, D., 2024.). Igrom dijete istražuje svijet oko sebe, razvija socijalne vještine, maštu i sposobnost rješavanja problema, stoga je važno da prostorno-materijalni kontekst bude fleksibilan, dostupan i prilagođen dječjim interesima. Različiti materijali, centri aktivnosti i poticajno okružje omogućuju djeci da samostalno biraju aktivnosti, mijenjaju ih i stvaraju vlastite igre. U prostoru koji djeca sama organiziraju i u kojem je djeci dostupan nestrukturirani materijal poput kutija, tkanina, prirodnih, odložnih i otpadnih materijala i predmeta djeca lakše razvijaju simboličku igru, suradničku igru i igru uloga. Takvo okružje omogućuje djeci da igrom izražavaju svoje ideje, iskustva i interese. Uloga odgojitelja Osim unutarnjeg prostora, važnu ulogu ima i vanjsko okružje koje potiče pokretne i tradicionalne igre. Igra na otvorenome prostoru pridonosi fizičkom i psihičkom zdravlju djece, utječe na razvoj motoričkih vještina, vještina rukovanja različitim predmetima, socijalnih vještina potičući samopouzdanje i samostalnost kao temelj za daljnji akademski uspjeh (Slunjski, E., 2024.). Uloga odgojitelja u takvom kontekstu je promatračka i podržavajuća. Odgojitelj osigurava materijale, organizira prostor i prati dječje interese, ne usmjerava igru, već omogućuje djeci slobodu istraživanja i stvaranja. Fleksibilno stvara vremenski kontekst, posebno u odnosu na igru na otvorenom, koji je u odnosu na postojeću praksu, ali i potrebe djeteta za kretanjem, potrebno povećati. U razgovoru s djecom i roditeljima doznajemo da djeca provode previše vremena u igri u digitalnom okružju ili u vrlo strukturiranim aktivnostima (kraći sportski, plesni programi, strani jezici), dok nedovoljno vremena ostaje za slobodnu, simboličku igru u zatvorenom ili na otvorenom prostoru. Stoga smo postojeći prostorno-materijalni kontekst kontinuirano