Najveći problemi s kojima se obrazovanje suočava

Učenici diljem svijeta vraćaju se u škole ovih dana. No, mnogi ipak neće imati taj privilegij. Iako svako dijete ima pravo na obrazovanje, razni čimbenici ‒ od ekonomskih okolnosti, sukoba i bolesti do nekvalificiranih učitelja – onemogućuju pristup prilikama za učenje od ranog djetinjstva do adolescencije. Prema UNESCO-ovim podatcima, oko 250 milijuna djece i mladih diljem svijeta ne pohađa školu – to je čak 6 milijuna više nego 2021. odnosno 12 milijuna više u supsaharskoj Africi – što čini 16 posto dobne skupine primarnog i sekundarnog obrazovanja. Obrazovanje može pomoći iskorijeniti siromaštvo. Djeci omogućuje stjecanje vještina koje su im potrebne za preživljavanje i napredovanje, otvarajući im vrata poslovnog svijeta te nudeći im resurse i sve što im je potrebno da žive ispunjenim, kreativnim životom. U UNESCO-ovu izvješću stoji: kada bi svi učenici u zemljama s niskim primanjima imali već i osnovne vještine čitanja, procjenjuje se da bi 171 milijun ljudi mogao izbjeći krug siromaštva. A kada bi svi odrasli imali završeno srednjoškolsko obrazovanje, mogli bismo smanjiti globalnu stopu siromaštva za više od polovice. Dakle, zašto 250 milijuna djece diljem svijeta trenutačno ne ide u školu? Ovo su najveći problemi s kojima je obrazovanje trenutačno suočeno. Sukobi Sukobi su jedan od glavnih razloga zašto djeca nisu u učionicama, a USAID procjenjuje da polovica sve djece koja ne pohađaju školu živi u zoni sukoba ‒ ukupno oko 125 milijuna. Ta je brojka u stalnom porastu, UNESCO je 2013. godine izvijestio da je zbog sukoba izvan učionica 50 milijuna djece, a samo prošle godine 19 milijuna djece u Sudanu nije pohađalo školu zbog obnovljenog sukoba. Obrazovanje je slamka spasa tijekom sukoba, štiti djecu od prisilnog regrutiranja i mogućih napada te im daje osjećaj normalnosti u nemirnim vremenima. To je također kritičan element u smanjenju mogućnosti budućih sukoba u određenim područjima. Međutim, unatoč međunarodnom humanitarnom pravu, škole su postale mete napada u mnogim nedavnim sukobima. Zbog toga su mnogi roditelji odlučili svoju djecu zadržati kod kuće. Međutim, propuštene godine nije lako nadoknaditi. Prema UNESCO-ovu izvješću, prve dvije godine krize u Siriji izbrisale su sav obrazovni napredak u toj zemlji od početka 21. stoljeća. Da bi se nadoknadile propuštene godine to zahtijeva više vremena i truda, a mnogoj sirijskoj djeci potrebna je i psihosocijalna skrb. Nažalost, budući da sukobi postaju sve dugotrajniji, prijete stvaranjem višestrukih izgubljenih generacija. Nasilje i vršnjačko zlostavljanje Nasilje se može prenijeti i u učionicu. Iako su 102 zemlje zabranile tjelesno kažnjavanje u školama, jedna UN-ova studija pokazala je ta se zabrana ne provodi uvijek. Mnoga su djeca suočena sa spolnim nasiljem i zlostavljanjem u školi, bilo od vršnjaka ili nastavnika i ostalog školskog osoblja. Da bi izbjegli takve situacije, djeca će često potpuno napustiti školu. Čak i kada ostanu u školi, nasilje koje doživljavaju može utjecati na