O jednome pedagoškom, ali i zdravstvenom problemu u školi o kojemu se malo govori

Vještina slušanja preduvjet je za učenje čitanja i pisanja. Danas su učenici izloženi mnogim poticajima koji nisu prirodni: igračke koje škripe, računala, mobiteli i druga tehnička pomagala. To utječe na njihovu koncentraciju i slušnu pažnju, a oboje se može razvijati Često se dogodi da nastavnik cijeli sat ne uspije izgovoriti rečenicu, a da ga učenici ne prekinu, zagluše svojim govorom ili ga čak ni ne čuju. Učitelju je teško nadglasati skupinu učenika, stoga je njegovo oružje dosljednost. Učenike je potrebno osposobiti za tihi rad i tihi govor Napisala Gordana Slak učiteljica razredne nastave, s engleskim modulom Osnovna škola Trzin, Slovenija Mnoge osnovne škole susreću se s bukom u školi koju izazivaju učenici, a posljedično i učitelji vikom, što negativno utječe na zdravlje i jednih i drugih. Buka je neugodan i neželjen zvuk te jedan od važnih pokazatelja kvalitete života. Što je veća, to je niža kvaliteta života. Buka nije tako precizno mjerljiva kao zvuk, jer čovjek može imati vrlo različit odnos prema njoj, što ovisi o trenutačnoj aktivnosti, dobu dana i psihičkom stanju osobe. Na određene šumove koji se ponavljaju, koji se osjete i koji su prirodnog izvora, poput tekuće vode, vjetra i kiše, čovjek se može lako naviknuti, ali se ne može prilagoditi buci koja na njega djeluje vegetativno, buci koju proizvodi svojim glasom ili uređajima. Zvuk je važan za orijentaciju i komunikaciju, zvuk je stvar ugođaja poput, primjerice, glazbe. Buka i kvaliteta života Štetno djelovanje buke uzrokuje promjene u morfologiji i fiziologiji ljudskog tijela. Smetnje u razumijevanju govora zbog buke znače teški invaliditet i mijenjaju ponašanje. Tu su još i problemi s koncentracijom, umor, nesigurnost, gubitak samopouzdanja, razdražljivost, smanjena radna sposobnost, reakcije na stres, problemi u odnosima s ljudima, glavobolja, problemi živčanog sustava, neuroza, smanjena kognitivna sposobnost i motivacijski parametri te gubitak sluha. Djeca su osjetljivija na buku i u njih brže nego u odraslih dolazi do oštećenja sluha. Buka u školskom okružju često je iznad dopuštenih granica (85 dB) te su ispunjeni svi uvjeti da u vrlo kratkom vremenu dođe do oštećenja sluha. Stoga je potrebno učiniti sve da se ona smanji. Najkritičnija varijabla u školama jest nekontroliranost buke, a ne njezina jačina. Prema mojim osobnim istraživanjima, svim mojim kolegama jako smeta buka učenika, i isto tako mnogim učenicima, ali nedostaje svijesti ili volje da se nešto učini i poboljša situacija. Mi ljudi jesmo ti koji pravimo buku, zato se može nešto učiniti i promijeniti. Učenici nisu svjesni i nemaju osjećaj koliku buku stvaraju, iako se zbog toga ne osjećaju dobro. Zato sam počela tražiti rješenja u sebi, istraživati koje su metode uspješne i kako postići da učenici tiše govore. Istodobno sam se željela osposobiti za pristupe koji dovode do smanjenja glasnoće kako u učenika tako i kod mene, učiteljice. Ustanovila sam da je učenikovo glasno pričanje i vikanje na nesvjesnoj razini,