Važnija izdanja Školskih novina iz povijesti pedagogije i školstva do početka Drugog svjetskog rata uglavnom se odnose na reformnu pedagogiju i radnu školu. Kustosica i voditeljica Pedagoške knjižnice „Davorin Trstenjak” Hrvatskog školskog muzeja u Zagrebu dr. sc. Štefka Batinić obranila je 2014. godine doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu pod naslovom Povijesni razvoj i recepcija reformne pedagogije u Hrvatskoj u kojoj analizira zbivanja u teoriji i praksi obrazovanja u tom razdoblju, što je povijesni okvir iz kojega se jasnije uočava važnost knjiga u izdanju Školskih novina. Objavljujemo zaključak te neobjavljene disertacije u kojoj se navode i naši autori i njihovi doprinosi.
Reformna pedagogija skupni je pojam za različite reformne pedagoške pokrete na prijelomu 19. u 20. stoljeće. Ona je pedagoški odgovor na procese modernizacije koji je u osnovi često proturječan sa svojim elementima i protomodernizma i protumodernizma... Na temelju analize suprotstavljenih poimanja reformne pedagogije i povijesnog konteksta europskog fin de sièclea prihvaćen je kanonizirani pojam reformne pedagogije koji podrazumijeva različite odgojno-obrazovne koncepcije nastale krajem 19. i u prvim desetljećima 20. stoljeća kao odgovor na procese modernizacije i krizu kulture i škole 19. stoljeća te kao rezultat novih spoznaja o djetetu... Reformni su impulsi s početka 20. stoljeća u pedagogiji zapadnog svijeta prisutni i na početku 21. stoljeća.
Pokret za umjetnički odgoj bez većeg odjeka
Modernizacijski procesi na svim razinama, koji su se odražavali na svakodnevni život i bili glavnim uzrocima reforme života, društvenih, kulturnih i pedagoških pokreta europskog fin de sièclea, reflektirali su se i na Hrvatsku, osobito na njezina urbana područja. Europska je reformna pedagogija sa svojim glavnim predstavnicima i koncepcijama... barem na informativnoj razini, dopirala do hrvatskih učitelja. Začetnici su reformne pedagogije u Hrvatskoj zagrebački učitelji Vjekoslav Koščević i Ivan Tomašić. Njihova reformska nastojanja manifestirala su se u istupima protiv herbartovske pedagogije, u prikupljanju iskustava i spoznaja o reformnim pedagoškim pokretima u srednjoeuropskim zemljama i njihovoj implementaciji u vlastitu pedagošku praksu... Koščević i Tomašić u prvom su desetljeću 20. stoljeća radili na promicanju pokreta za umjetnički odgoj, bez razumijevanja i snažnije potpore šire učiteljske zajednice...
Zamah radne škole
Početkom drugoga desetljeća 20. stoljeća pokret radne škole postaje zahvalnija reformna platforma od umjetničkog odgoja... Koščevićeva Škola s pomoću rada ili novovjeke ideje o reformi školstva, kao prvi hrvatski priručnik radne škole, bila je uvod u poslijeratno razdoblje didaktičko-metodičke obnove. Elementi reformne pedagogije mogu se početkom 20. stoljeća identificirati u radu i radovima Davorina Trstenjaka, Paje Radosavljevića, učiteljica okupljenih u Udruzi učiteljica Kraljevine Hrvatske i Slavonije i oko časopisa Domaće ognjište te u prosvjetnim idejama braće Radić koje iznose kao dio svoga političkog programa... Brojni su učitelji i učiteljice osluškivali puls početka „stoljeća djeteta” i u okvirima svojih mogućnosti i osobnih pedagoških senzibiliteta prilagođavali svoj rad novom duhu vremena. Većina hrvatskih pedagoških časopisa s početka 20. stoljeća – Napredak, Škola, Kršćanska škola, Učiteljski glas, Hrvatski učiteljski dom i Nastavni vjesnik – suzdržani su ili kritični prema novim pedagoškim trendovima, što je usporilo njihovu bržu i širu recepciju. Nakon Prvoga svjetskog rata – u novoj državnoj zajednici Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevini Jugoslaviji) – hrvatski su se učitelji angažirali na području didaktičko-metodičke obnove, koja je bila nastavak procesa započetog prije Prvoga svjetskog rata. Vodeći pedagoški časopis Napredak otvoreniji je prema novim pedagoškim idejama, a novoosnovana Viša pedagoška škola u Zagrebu postaje generator reformnih nastojanja koja potiču njezini profesori i zdušno prihvaćanju njezini studenti... Iz njihovih redova profilira se većina glavnih predstavnika pokreta radne škole, najizglednije alternative staroj školi i najprihvatljivije koncepcije reformne pedagogije u Hrvatskoj... Riječ je o učiteljima koji su se dokazali praktičnim radom, stručnom komunikacijom u pedagoškoj periodici te kao autori manjih ili većih monografskih publikacija, a to su: Ante Cividini, Ante Defrančeski, Josip Demarin, Mate Demarin, Franjo Higy-Mandić, Salih Ljubunčić, Marijan Markovac, Martin Robotić, Zlatko Špoljar, Jure Turić i Stjepan Zaninović. Radna škola kao glavni cilj didaktičko-metodičke obnove postala je tridesetih godina 20. stoljeća i službeno pedagoško usmjerenje, pod snažnim uplivom prosvjetne politike i ideologije ondašnje jugoslavenske države...
Strogo kontrolirana reforma u Kraljevini Jugoslaviji
Pedagoška reforma škole postala je strogo kontroliran proces u službi državne ideologije i stvaranja jugoslavenske radne škole i jugoslavenske pedagogije. U kratkom razdoblju postojanja tada uspostavljene ogledne škole imale su određenu ulogu u razvoju, ali i u kompromitiranju pokreta radne škole u Hrvatskoj, koja je imala široku potporu. Status oglednih škola u Hrvatskoj imale su Državna ogledna škola u Zagrebu, Ogledna privatna šumska škola (na zagrebačkom Tuškancu) i Državna ogledna narodna škola kralja Petra II. u Borovu. Recepcija reformne pedagogije u Hrvatskoj najviše je došla do izražaja na području osnovnoškolske nastave... U većini državnih gimnazija radilo se po tradicionalnim metodama, uz iznimke nekih individualnih pokušaja mijenjanja organizacijskih oblika nastave uvođenjem đačke samouprave... Imunost većine srednjoškolskih profesora na promjene u duhu novih pedagoških pokreta naišla je na snažnu kritiku lijevo orijentirane skupine učenika u obliku dviju publikacija – Srednjoškolci govore (1934), pamfleta lijevo orijentirane srednjoškolske mladeži, i adolescentskog romana Sedmi be Jože Horvata (1939).
Interes za dječju psihologiju i utjecaj filozofije
Od sredine dvadesetih godina raste zanimanje za dječju i pedagošku psihologiju. Konkretan eksperimentalni rad pokreću apsolventi zagrebačke Više pedagoške škole, a slijede ih i neki učitelji osnovnih škola. Svrha njihovih istraživanja bila je unapređenje metoda rada u nastavi, individualizacija nastave i pomoć učenicima u izboru zanimanja. Za redovito praćenje djeteta koristio se psihografski list Ramira Bujasa, voditelja Psihologijskog instituta osnovanog 1923. pri Višoj pedagoškoj školi. Od 1931. u Zagrebu postoji Stanica za izbor zvanja u kojoj je psihološke preglede učenika obavljao Zlatko Pregrad... Usporedo s razvojem pokreta radne škole javljaju se i njezini kritičari... Stoga će Stjepan Matičević, kao već dokazani „kritički prijatelj” nove škole, pozvati na „povratak k normi”, na zdravu sintezu staroga i novoga. Pedagoška reforma škole, uz sve teškoće i probleme koje su je pratile u dva međuratna desetljeća, unijela je određenu živost u pedagošku praksu, potaknula njezino znanstveno i stručno promišljanje i traganje za boljom školom. O njezinu (ne)uspjehu na razini nekih kvantitativnih pokazatelja nemoguće je pouzdano govoriti. Epilog u obliku stručnog preorijentiranja bio je uvod u novu pedagošku zbilju koja je nastupila poslije Drugoga svjetskog rata.
Preorijentirati se morala i međuratna teorijska pedagogija. Nju su prvi put u povijesti hrvatske pedagogije stvarali akademski obrazovani pedagozi, većinom filozofi po matičnom akademskom obrazovanju i prvi profesori pedagogije na Višoj pedagoškoj školi, a zatim i na novoutemeljenom studiju pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Stjepan Matičević, Stjepan Pataki, Pavao Vuk-Pavlović i Vlado Petz. Po svojim obrazovnim, kulturnim i duhovnim formacijama bliski germanskom kulturnom krugu, oni su bili pod utjecajem duhovnoznanstvene pedagogije koja je polazila od odgoja kao kulturne funkcije. Svojim su nastavnim radom, teorijskim raspravama i autoritetom imali važnu ulogu u razvoju reformne pedagogije u Hrvatskoj. Refleksije reformne pedagogije zamjetne su i u ostalim sferama odgojno-obrazovnog rada kao što su: obrazovanje odraslih, zdravstveno prosvjećivanje, socijalna skrb i zaštita djece, organizacije djece i mladih, suradnja roditeljskog doma i škole, dječja književnost te slobodno vrijeme djece i mladih. Ključnu ulogu u širenju i populariziranju ideja reformne pedagogije tijekom dva međuratna desetljeća imali su pedagoški časopisi – Napredak, Hrvatski učitelj, Nova škola, Savremena škola i Dom i škola. Svi su, osim Napretka, pokrenuti i prestali izlaziti u navedenom razdoblju. Aktualnost reformne pedagogije na početku 21. stoljeća ogleda se u postojanju i revitalizaciji autonomnih koncepcija „klasične” reformne pedagogije, osnivanju novih alternativnih škola i didaktičkih koncepcija inspiriranih idejama reformnih pedagoga te u utjecaju reformne pedagogije na suvremenu pedagošku teoriju i nastavnu praksu regularnih državnih škola.
Naslovnica kataloga izložbe Lekcije iz prošlosti o reformama školstva u Hrvatskoj od prosvjetiteljstva do digitalnog doba, održane od 26. studenoga 2024. do 1. ožujka 2025. u Hrvatskom školskom muzeju. Autorica je Štefka Batinić, a sadržaj je zbog informativnosti i aktualnosti vrijedan razrade i objave u posebnoj monografiji jer prvi put donosi pregled važnijih reformi koje je prolazilo hrvatsko školstvo sve do danas.
Golema građa, značajna izdanja, skromna javna potpora
Da kojim slučajem Ivan Filipović, velikan hrvatskoga školstva, pedagog, učitelj, erudit, dobrotvor, osnivač Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, pokretač časopisa Napredak, vizionar koji je okupio učitelje i davne 1889. godine izgradio Hrvatski učiteljski dom koji već 136 godina ponosno stoji na istome mjestu, na današnjem Trgu Republike Hrvatske u društvu Hrvatskog narodnog kazališta, zgrade rektorata Sveučilišta u Zagrebu i Muzeja za umjetnost i obrt kao zaštićeni spomenik kulture i neprocjenjivi dio kulturne baštine, pitanje je bi li ponovio onu svoju glasovitu rečenicu „Da se deset puta rodim, deset puta bih bio učiteljem”. Vjerojatno bi s indignacijom odustao od svoje tvrdnje zgrožen činjenicom kako njegovu ostavštinu čerupaju, svojataju i dijele vlast i sindikati koji su nastali stotinu godina nakon njegovog grandioznog Hrvatskog učiteljskog doma
U svibnju prošle godine prostoru Galerije Hrvatskog školskog muzeja „Školica za 5” u Zagrebu bila je otvorena izložba „Hrvatski učiteljski dom”, koju su priredile ravnateljica Hrvatskog školskog muzeja Anita Zlomislić, muzejska savjetnica i arhivistica Sonja Gaćina Škalamera i knjižničarska savjetnica i kustosica dr. sc. Štefka Batinić, a koja je prikazala povijest i značenje te ustanove kao centra učiteljske djelatnosti krajem 19. stoljeća te podsjetila na ulogu Hrvatskog školskog muzeja tijekom proteklih 120 godina njegova djelovanja, ističući i važnost toga spomenika kulture kao arhitektonskog primjera historicizma u našoj zemlji.
Devedeset posto učitelja uživa u poučavanju, ostali žale zbog izbora zanimanja
Glavni je izvor stresa kod učitelja odgovornost za uspjeh učenika, što govori u prilog tome da je našim učiteljima uistinu važno kakav će uspjeh postići učenici. Isto tako, česta je tema i nasilje među učenicima, a u tom pogledu u Hrvatskoj je 4,3 posto učitelja koji to ističu kao problem. Paralelno, u EU ih je 16 posto, a u zemljama Skandinavije više od 40 posto
Prvi rezultati provedbe reforme
Kako su učenici, nastavnici, ravnatelji i stručni suradnici strukovnih škola ocijenili prvu godinu provedbe modularne nastave? Zašto i dalje kaska suradnja škola s poslodavcima – zbog čega nizak udio učenika provodi učenje temeljeno na radu kod poslodavca? Što treba mijenjati da bi iz reforme proizašli bolji rezultati?
Učenici i učitelji su najvjernija publika, ali Muzej je zanimljiv i istraživačima i znanstvenicima te udrugama civilnog društva. Lani je ovaj muzej posjetilo ukupno 37.611 građana, što nadilazi uobičajene brojke
Prigodom obilježavanja 125. obljetnice Hrvatskog školskog muzeja, ravnateljica Muzeja Anita Zlomislić uručila je zahvalnicu prof. dr. sc. Anti Beženu, članu uredništva Školskih novina te autoru serijala „Prošlost u sadašnjosti“
Za razvoj projekta Kuće dječje kulture Hrvatski školski muzej dobit će dodatni prostor u zgradi stare Gradske knjižnice na Starčevićevu trgu. Grad Zagreb sada je u cijelosti vlasnik te zgrade, nakon što smo otkupili preostali dio i riješili imovinsko-pravne odnose, rekao je gradonačelnik Tomislav Tomašević
Ključna karika, a plaćom zaostaju – za svima
Suočavaju se s istim problemima – lošim statusom, koeficijentima složenosti poslova, plaćama, benefitima, uvjetima rada. I s VSS-om imaju niže plaće od djelatnika ZET-a, pri čemu im je prihod jednak radili u školi s malim ili velikim brojem zaposlenika. Opseg poslova im je rapidno uvećan, osmosatno vrijeme nije dovoljno, rade prekovremeno (neplaćeno) i vikendima
Što sve utječe na PISA rezultate
Na rezultate 15-godišnjaka iz čitalačke, matematičke i prirodoslovne pismenosti utječu među ostalim parametri poput dostupnost školskih resursa, vrijeme za učenje izvan nastave, korištenje instrukcija, znatiželja i ustrajnost, uvjerenja o prirodi znanosti te kognitivna prilagodljivost. Što se sve promijenilo?
Lako je upasti u zamku da se škola 'održava', umjesto da se vodi. Jer, održavanje je važno, ali nije vodstvo, jedna je od poruka konferencije održane na Sveučilištu Algebra Bernays
Broj 25-26 (3556-3447) - Godište LXXVII.
Vodič za razrednike
Ulazak u novu školsku godinu za razrednike je složen proces koji zahtijeva savršenu ravnotežu pedagoške vizije, operativne provedbe, profesionalne etike i snažne suradnje unutar škole i s roditeljima