Učenici Osnovne škole Obrovac sudjelovali su na Županijskoj smotri Građanskog odgoja i obrazovanja koja je početkom travnja održana u Gimnaziji Franje Petrića u Zadru. Tema njihova projekta bila je „Kako iskoristiti nepotrebne stvari i očuvati okoliš”, a cilj uključivanje djece u donošenju odluka, uočavanje sličnost i razlika te važnosti međuovisnosti čovjeka i okoliša, a uz to i stvarati originalne predmeta iz okoliša.
U suradnji s lokalnim vlastima i u želji da zaštitimo Zrmanju zaključili smo da se uključimo u čišćenje okoliša i prostora u kojem stanujemo. Zrmanja teče kroz Obrovac, a služi kao izvor pitke vode cijeloj Županiji ne smije biti onečišćena i zagađena. S takvom idejom u suradnji s lokalnim vlastima došli smo na ideju kako uključiti učenike nižih razreda da daju svoj doprinos, a da nas lokalna vlast prati i financijski podupire.
Na satovima razrednika, prirode, izvannastavnih aktivnosti dogovorili smo se o projektu u kojem će učenici prema svojim mogućnostima od iskorištenih starih stvari, knjiga, izrađivati i neke nove. Na satovima se razgovaralo o tome koliko su drveće i biljke, a ujedno sve što nas okružuje bitni za život ljudi kako bismo osvijestili učenike o štetnom utjecaju čovjeka na okoliš te ih potaknuti na poduzimanje akcija koje će pridonijeti njegovoj zaštiti i očuvanju.
U razredu u kojem se projekt provodio nastava iz predmeta Građanski odgoj i obrazovanje bila je u korelaciji s prirodom i društvom, informatikom, mješovitom grupom, hrvatskim jezikom, matematikom. Prvi radni zadatak bio je kako reciklirati i imitirati prirodu, a radi smanjenja otpada odnosno ekološkog otiska – manje smeća više cvijeća. Od otpada su izrađivali razne predmete: posude za čuvanje stvari i posude za cvijeće. Nakon toga su izrađivali razne ukrase od gipsa, bojili ih i ukrašavali suhim cvijećem, ukrašavali staklenke i male boce konopima i trakama. Krenulo je jednostavnim slikama, bocama, limenkama, svijećnjacima, starim drvenim predmetima te se rodila ideja izrade nakita.
Željelo se istražiti kojim će se izvorima učenici koristiti za pribavljanje podataka i informacija i kako će to sve učiniti. Olujom ideja došli smo do nekoliko mogućih rješenja. Zadnji projekt od učenika je zahtijevao primjenu znanja i vještina koje su stekli u dosadašnjem učenju iz pojedinih predmeta i objediniti ih te osvijestiti koliko je malo potrebno da budemo sretni. S
Da bi se ciljevi mogli ostvariti osmišljen je opći predložak za projektni zadatak. Svaki je učenik imao zadatak pronaći jednu stvar ili iskorištenu stvar iz svog okruženja te donijeti u školu. Zadatak se morao izrađivati na satovima razrednika, prirodi i društvu, jer učenici nisu mogli sami nego su trebali biti vođeni u radu. Tijekom planiranja projekta pretpostavilo se određeni broj pitanja koja bi se mogli pojaviti tijekom izvođenja projekta: Kako započeti projekt? Kako napraviti selekciju da se neki učenik ne bi osjećao loše ako mu rad ne uspije? Koje podatke i kako uključiti u rad? Kako uključiti učenike koji žele raditi, a nemaju slobodnog vremena? Kako će se pratiti napredak učenika?
Da bismo mogli odgovoriti na sva ta pitanja učenika, učenici su mogli svakodnevno donositi radove te se informirati o daljnjem napredovanju o svom radu. Tijekom rada na projektu učenicima su ocjenjivani iz triju elemenata: primjena znanja, sudjelovanje i razvoj sposobnosti u praktičnom radu, te osobni odnos prema radu i odnos unutar grupe učenika i voditelja projekta, kao i stjecanju samopouzdanja u javnom nastupu.
Da bi se cilj našeg projekta ostvario napravljen je plan. Upoznati su lokalna vlast, ravnatelj te roditelji koji su podržali učenike u radu. Učenici su razgovarali s roditeljima, bakama i djedovima o starim stvarima. Na internetu su pronađeni načini, crteži, filmovi i video uradci kako neke stare stvari restaurirati i dati im novi izgled. Surađivalo se sa školskom zadrugom „Bura” te složila dokumentacijska mapa. Na kraju će se projekt prezentirati u školi, izvan škole a sredstva koja se dobiju prodajom na izložbi upotrijebit će se za projekt „Škole u Africi” u kojemu naša škola pomaže djeci u Africi dugi niz godina. Budući da godinama pomažemo slabijima i onima koji nemaju sredstava i uvjeta za život to je bila dodatna motivacija učenicima da se još više uključe u projekt.
Sa svim idejama upoznate su gradske strukture i razgovarali smo s njihovim predstavnicima o tome kako da nam pomognu u čišćenju i uređivanju okoliša, ali i financijskim sredstvima. Naišli smo na dobar odaziv jer su i oni do sad više puta organizirali dobrovoljno čišćenje rijeke u čemu su sudjelovale ronilačke ekipe.
Projekt je predstavljen na školskoj, te na županijskoj smotri građanskog odgoja i obrazovanja i na drugim javnim događanjima u Obrovcu. Proizvodi koje smo izradili bili su na prodajnoj izložbi u sklopu škole, na Božićnom sajmu. Sva sredstva od prodanih proizvoda uplaćena su za djecu koja su slabijeg imovinskog stanja, a ostatak djeci „Škole za Afriku”.
Kod učenika se razvijao osjećaj zajedništva, humanosti, samopouzdanja svijesti o materijalnim i nematerijalnim stvarima i o tome kako male stvari mogu pomoći i usrećiti druge te kako se zajedništvom može postići više nego što očekujemo. Prikupljanje i obrada podataka obavljala se razgovorom propitujući interese učenika, a statistika uspješnosti napravljena je prema kriterijima kvalitete dobivenog rada koji je bio prisutan od samog početka tako da su se učenici poticali za sve većim uspjesima.
Prednost provođenja školskog projekta za učenike se ogledala prije svega u brizi za okoliš, mogućnosti uspoređivanja teoretskih i praktičnih znanja kroz niz aktivnosti u kojima su aktivno sudjelovali. Povećana je motivacija za sudjelovanjem u nastavnom procesu, mogućnost sudjelovanja prema vlastitim mogućnostima i interesima, učenje timskog i projektnog rada, vrjednovanje svojih i tuđih radova, odgajanje humanosti i pomaganje drugima te postati svjestan svojih interesa. Za učitelje takav projekt pomogao je unaprjeđivanju poučavanja, omogućio im je istraživanje novih metoda poučavanja kao i primjenu tehnologije u obrazovne svrhe. Učiteljima, učenicima, roditeljima je to bila prilika da pokažu svoju kreativnost u osmišljavanju aktivnosti za učenike, za uočavanje učeničkih potreba i u skladu s njima unošenje poboljšanja u odgojno-obrazovni proces. Kako se projekt razvijao i kako su bili sve uspješniji u izradi pojedinih predmeta tako je kod učenika raslo samopouzdanje zbog spoznaje koliko mogu napraviti i koliko su njihove ručice vrijedne a ideje su dolazile jedna za drugom.
Naš cilj je da viđeno i naučeno iz ovog projekta implementiramo u našu lokalnu zajednicu te na taj način pokušamo promijeniti svijest lokalnog stanovništva u pogledu očuvanja prekrasne prirode našeg zavičaja. Vidimo da svijet ostaje na mladima. Učimo da od malena čuvamo prirodu, čistimo prostorije u kojima stanujemo te da nešto što do sad nismo primijetili u svom okolišu možemo iskoristiti u dobrotvorne svrhe. Naš logo je: Ne dvoji, za dugog izdvoji!