Prva četiri razreda osnovne škole polazio sam u svome rodnom selu Strizivojni koje se nalazi deset kilometara južno od Đakova. Moji su bili seljaci i velik sam dio dana provodio u polju... Kada bi dan bio lijep, s polja su se vidjeli zvonici đakovačke katedrale... A u selu nije bilo ni ambulante, ni knjižnice, ni kinodvorane... sve smo to morali potražiti u susjednom Vrpolju. Samo su rijetke kuće imale radioaparat, televizijski je bio samo jedan – na željezničkoj stanici. Iako knjižnice nije bilo, do knjiga sam lako stizao kroz cijelo osnovno školovanje: moj strizivojnački župnik Mitar Dragutinac imao je knjižnicu od koje sam bolju vidio tek u profesorskim danima kod ponekoga svog kolege... Piše akademik Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske
Više u tiskanom izdanju ŠN, br. 29 / 29.09. 2015.