Murali i plakati s porukama o poštovanju i sigurnosti dio su UNESCO-ove inicijative kojom se u školama u Mombasi nastoji prekinuti šutnja o nasilju. Uz edukaciju nastavnika i suradnju s roditeljima, učenici se ohrabruju da prepoznaju nasilje i zatraže pomoć
U školama u Mombasi, kenijskom obalnom gradu, zidovi su postali sredstvo borbe protiv vršnjačkog nasilja i rodno uvjetovanog nasilja. Šareni murali i plakati s porukama o poštovanju, sigurnosti i dostojanstvu potiču učenike da prepoznaju nasilje, postavljaju pitanja i progovore o problemima o kojima se često šuti. Nazivaju ih „zidovima koji govore” (Talking Walls), a pomažu pokrenuti razgovore koji mogu pridonijeti stvaranju sigurnijih škola.
U školama u tom dijelu Kenije nasilje i zlostavljanje dugo su bili ozbiljan problem, no mnogi slučajevi nisu se prijavljivali. Waithaka Waboro, voditelj obrazovanja za područje Kisaunija, ističe da se brojni incidenti događaju bez znanja nastavnika i roditelja.
Slična iskustva imao je i roditelj Joseph Mbuya Manyara. Prisjeća se da škola njegova sina nije imala ogradu, pa su školskim prostorom prolazili i nepoznati ljudi. Dječak je doživljavao vršnjačko nasilje, ali o tome nije govorio.
Nastavnici su uočavali probleme, ali nisu uvijek znali kako na njih odgovoriti. Ruth Nyawade, nastavnica zadužena za savjetovanje i pružanje podrške učenicima, prisjeća se razreda u kojima je vladao kaos. Slična iskustva ima i Mary Muthoni Gadombe, voditeljica školskog savjetovališta u školi Utange Comprehensive, koja je već 15 godina u učionici.
– Znala sam što se događa u školi, ali nisam reagirala. Nisam znala što učiniti, kako prepoznati učenike koji su pogođeni takvim iskustvima ni kako razgovarati s njima.
U sklopu UNESCO-ove inicijative Connect with Respect (Povezani poštovanjem), koja se provodi u okviru programa Our Rights, Our Lives, Our Future – O3 (Naša prava, naši životi, naša budućnost), nastavnici uče konkretne načine sprječavanja i suzbijanja rodno uvjetovanog nasilja u školama. Tijekom 2025. u Keniji je osposobljeno više od 2000 nastavnika, čime je obuhvaćeno oko 200.000 učenika.
Nastavnici su učili kako prepoznati nasilje, saslušati učenike bez osuđivanja i pružiti im podršku. Mary Muthoni Gadombe nakon edukacije je uvela kratke razgovore s učenicima, za koje svakoga dana odvaja pet minuta po razredu. Učenici joj se sada lakše obraćaju i otvorenije govore o svojim problemima.
Promjene su već vidljive. Škole su počele prepoznavati i označavati sigurna i nesigurna mjesta, postavljati nadzorne kamere, osposobljavati učenike za vršnjačko savjetovanje, jačati sustave podrške te uvoditi alate poput anonimnih kutija za prijavu problema pod nazivom Speak Up (Progovori). U školi koju pohađa Josephov sin održani su sastanci roditelja i nastavnika kako bi zajednički pronašli rješenja, a škola je u međuvremenu popravila ogradu i postavila ulazna vrata.
Jedna od najvidljivijih promjena u školama uvođenje je „zidova koji govore”, oslikanih muralima s porukama o suzbijanju rodno uvjetovanog i vršnjačkog nasilja. Na prvi pogled riječ je o jednostavnim slikama i plakatima postavljenima na mjestima koja učenici često posjećuju. No njihov je učinak mnogo dublji.
– To je u našoj školi doista pridonijelo podizanju svijesti o nasilju, a nama nudi priliku za edukaciju o toj temi – kaže Mary.
Podizanje svijesti već dovodi do konkretnih promjena. Učenici u školama uključenima u program bolje poznaju svoja prava i spremniji su progovoriti o nasilju. Kennedy Musyoki, učenik devetog razreda, prisjeća se incidenta tijekom sportskog susreta učenika osmih i devetih razreda, kada je sukob među učenicima eskalirao:
– Vršnjačko nasilje bilo je problem za mnoge od nas, a u jednom je trenutku situacija eskalirala na sportskom terenu. Bio je to doista vrlo loš dan.
Danas se, dodaje, učenici osjećaju sigurnije i imaju više samopouzdanja obratiti se nastavnicima. Promjene primjećuju i roditelji. Joseph Mbuya Manyara ističe da mu se sin, koji je prije teško govorio o svojim problemima, danas otvorenije povjerava i sam dolazi razgovarati o onome što mu se dogodilo. Smatra da je za stvaranje sigurnijeg školskog okružja nužna suradnja obitelji i škole.
– Ne možemo svu odgovornost prepustiti samo nastavnicima. I mi, roditelji, moramo surađivati s njima i biti više uključeni – poručuje.
Koliko je važno učenike osnažiti da prepoznaju nasilje pokazuje i slučaj djevojčice koja je nakon sudjelovanja u edukativnim radionicama otkrila da je izložena seksualnom zlostavljanju u vlastitom domu. Nakon što je slučaj prijavljen, dobila je potrebnu medicinsku i pravnu pomoć.
Prema UNESCO
Zidovi koji govore dio su promjena potaknutih inicijativom Connect with Respect. Porukama o poštovanju, sigurnosti i suzbijanju nasilja potiču učenike da prepoznaju neprimjereno ponašanje, postavljaju pitanja i progovore o problemima o kojima se često šuti.
Inicijativa se, uz potporu vlada Irske, Norveške i Švedske, provodi u devet afričkih zemalja: Esvatiniju, Etiopiji, Keniji, Lesotu, Malaviju, Južnom Sudanu, Tanzaniji, Ugandi i Zambiji. UNESCO njome podupire škole u stvaranju okružja u kojem se glas učenika čuje, a nasilje ne tolerira.
Iskustvo iz Mombase, predstavljeno u povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja i vršnjačkog nasilja u školama, pokazuje da sigurnost ne znači samo zaštitu školskog prostora. Ona počinje stvaranjem povjerenja i kulture poštovanja, u kojoj se učenici ne boje zatražiti pomoć i znaju da će ih odrasli saslušati.