Slučilo se da dobro pamtim prvi dan u osnovnoj, kako se tada govorilo pučkoj školi. Doživljaji toga dana duboko su me prodrmali i u nekom smislu odredili sav moj daljnji životni tijek i radni vijek. Pošao sam sasvim uredno kao sedmogodišnjak u vježbaonicu Preparandije u Medulićevoj ulici. U sva četiri razreda bio mi je učitelj nezaboravni Franjo Filipović. On nas je na prvom satu posjeo u klupe. Bio sam duboko potresen i raspoloženje je bilo nekako jako svečano. A Franjo Filipović nam je počeo govoriti kako ćemo sada učiti čitati i pisati. I odmah je prešao na to kako ima jedan čovjek kojemu imamo zahvaliti što možemo čitati i pisati. Tomu je čovjeku, rekao je, ime Vuk... Piše akademik Radoslav Katičić
Više u tiskanom izdanju ŠN, br. 32 / 20.10. 2015.