Učenje jezika je snažna mentalna vježba

Jedan od najistaknutijih gostiju međunarodnog simpozija „Međunarodna i interdisciplinarna promišljanja o obrazovanju, dobrobiti i društvenoj participaciji“, održanog na Sveučilištu u Zadru, bio je kognitivni neuroznanstvenik i neurolingvist Thomas H. Bak sa Sveučilišta u Edinburghu, znanstvenik čija su istraživanja posljednjih desetljeća značajno pridonijela razumijevanju utjecaja višejezičnosti na ljudski mozak.

Rođen u Krakovu, medicinu je studirao u Njemačkoj, a tijekom znanstvene karijere živio je i radio u različitim kulturnim i jezičnim sredinama – od Poljske i Njemačke do Ukrajine, Indije i Kine. Upravo je to međunarodno iskustvo, kako je istaknuo, oblikovalo njegov istraživački interes za odnos jezika, mozga i kulture te za pitanje na koji način učenje i korištenje različitih jezika mijenja naše mišljenje, društvene odnose i kvalitetu života.

Na zadarskom simpoziju održao je izlaganje „Poticanje društvene participacije: zdrava jezična prehrana na sjecištu obrazovanja, dobrobiti i socijalne pravde“, u kojem je predstavio koncept Healthy Linguistic Diet. 

Bak je pritom povukao usporedbu između tjelesnog i mentalnog zdravlja. Kao što redovita tjelesna aktivnost i pravilna prehrana održavaju organizam zdravim, tako i učenje jezika te njihova svakodnevna uporaba predstavljaju svojevrsnu mentalnu tjelovježbu koja povećava kognitivnu rezervu mozga. Posljedice takvog „vježbanja“ nisu samo bolje kognitivne sposobnosti tijekom života nego odgoda demencije te uspješniji oporavak nakon moždanog udara.

- Jezik je mnogo više od sredstva komunikacije. On oblikuje način na koji razumijemo svijet, način na koji doživljavamo sebe i druge, ali istodobno predstavlja i snažnu mentalnu vježbu. Svaki put kada koristimo više jezika naš mozak aktivira različite mreže, uspoređuje značenja, donosi odluke i usmjerava pažnju. Upravo ta stalna aktivnost čini ga otpornijim i fleksibilnijim, istaknuo je Bak.

Govoreći o razvoju neuroznanosti, podsjetio je kako je osamdesetih godina prevladavalo shvaćanje mozga kao sustava odvojenih „modula“ u kojima su pohranjeni različiti sadržaji. Danas se, naglasio je, mozak promatra kao složena mreža međusobno povezanih funkcija u kojoj se različita znanja preklapaju, ali nisu potpuno identična. Upravo je zbog toga pitanje višejezičnosti postalo jedno od najzanimljivijih područja suvremenih istraživanja.

Jedna od najraširenijih predrasuda, podsjetio je, bila je da poznavanje više jezika stvara zbrku u mozgu. Danas brojna istraživanja pokazuju upravo suprotno. Kao ilustraciju naveo je jednostavan primjer riječi pies koja u poljskom znači pas, u engleskom označava pitu, a u francuskom podsjeća na riječ za stopala. Višejezična osoba ne miješa ta značenja, nego razvija sposobnost učinkovitijeg upravljanja različitim jezičnim sustavima.

- Nekada se bilingvizam smatrao opterećenjem, osobito kod djece. Danas raspolažemo velikim brojem istraživanja koja pokazuju da je riječ o prednosti. Višejezičnost poboljšava pažnju, razvija mehanizme kontrole mišljenja, povećava metajezično znanje i doprinosi boljoj društvenoj interakciji. Pokazalo se čak da izloženost različitim jezicima može imati pozitivan učinak i kod djece iz spektra autizma, rekao je.

Bak je predstavio i niz istraživanja koja potvrđuju da višejezičnost donosi koristi tijekom cijelog životnog vijeka. Među njima su i studije po kojima su odrasle osobe koje govore dva ili više jezika više zaštićene od razvijanja simptoma demencije. Slični su rezultati zabilježeni i kod oporavka nakon moždanog udara, gdje poznavanje više jezika pridonosi boljim kognitivnim ishodima.

Posebno zanimljivim ocijenio je longitudinalno istraživanje provedeno među studentima u Škotskoj. Na početku studija studenti koji su govorili više jezika i oni koji nisu imali su podjednake rezultate, no nakon četiri godine studiranja skupina izložena višejezičnom okruženju ostvarivala je znatno bolje akademske uspjehe, neovisno o području studija. To, smatra Bak, pokazuje da koristi učenja jezika daleko nadilaze samo jezične kompetencije.

U svojim je istraživanjima upozorio i na važnost jezičnog okoliša. Ako ljudi nisu okruženi različitim jezicima, često ne prepoznaju njihovu vrijednost ni mogućnosti koje pružaju. Stoga koncept „zdrave jezične prehrane“ ne podrazumijeva samo formalno učenje stranih jezika nego i stvaranje društvenog okruženja koje potiče jezičnu raznolikost, znatiželju, istraživanje različitih kultura i razvoj interkulturalnih kompetencija.

- U vremenu umjetne inteligencije intrinzična vrijednost jezika postaje još važnija. Potrebni su nam trud, istraživanje i sposobnost sagledavanja svijeta iz više perspektiva. Učenje jezika nije samo usvajanje novih riječi, nego razvijanje načina razmišljanja, povezivanje jezika s kulturom i društvom te izgradnja mentalne otpornosti, poručio je.

Na kraju je sudionicima uputio i vrlo konkretnu preporuku: učiti što različitije, pa i udaljene jezike, objavljivati znanstvene radove na različitim jezicima te njegovati jezičnu raznolikost kao važan dio obrazovanja i društvene participacije. Time se, zaključio je, spajaju spoznaje kognitivne neurolingvistike i sociolingvistike, potvrđujući da je višejezičnost istodobno pitanje obrazovanja, zdravlja, kulture i društvene pravednosti.