CDŠ nas je pomalo i razmazio!

Učenici i roditelji su zadovoljni jer sada imaju puno više mogućnosti baviti se različitim aktivnostima koje su im bile nedostupne ili teže dostupne, jer djecu je trebalo voziti u Vukovar, što mnogi roditelji nisu bili u mogućnosti

Učitelji predmetne nastave su malo tvrđi orah i dio njih je i dalje nezadovoljan uvođenjem CDŠ-a

 

Osnovna škola Čakovci nalazi se u maloj i mirnoj općini Tompojevci, dvadesetak kilometara od Vukovara i ima relativno mali broj stanovnika. Školu pohađa 48 učenika raspoređenih u matičnu i tri područne škole. Razredna nastava radi u kombiniranim razrednim odjelima. U školi je zaposleno ukupno 36 zaposlenika od kojih je 26 iz reda učitelja i stručnih suradnika. Ni ta brojka nije potpuno točna jer imaju veći broj učitelja koji rade na nepuno radno vrijeme, tj. dio njih radi samo jedan ili dva dana tjedno u ovoj školi.

Kako su se snašli učenici, kako nastavnici, što oni vide kao pozitivne strane ovakve nastave?

- Budući da je treća godina provođenja CDŠ-a gotovo iza nas, svi smo se već navikli na ovakav način rada. Učenici i roditelji su zadovoljni jer djeca sada imaju puno više mogućnosti baviti se različitim aktivnostima koje su im, obzirom na lokaciju bile nedostupne ili teže dostupne, jer djecu je trebalo voziti u Vukovar na razne aktivnosti, što mnogi roditelji nisu bili u mogućnosti. 

Učitelji razredne nastave su odmah prihvatili promjene, shvatili ih ozbiljno i brzo se prilagodili novim predmetima i kurikulumima. s učiteljicama razredne nastave, zapravo, nikada nije problem. One sve odrađuju savjesno i odgovorno, promišljaju kritički, no spremne su na promjene. Učitelji predmetne nastave su malo tvrđi orah i dio njih je i dalje nezadovoljan uvođenjem CDŠ-a.  

Od pozitivnih stvari istaknula bih uvođenje kineziologa u nastavu TZK u razrednoj nastavi i novi predmet Svijet i ja. Učitelji imaju više vremena pozabaviti se učenicima kojima je potrebna dodatna pomoć, sva potrebna sredstva za rad su im dostupna, od interaktivnih zaslona u svim učionicama i školama do pisača i svih sitnih potrepština za rad. Moram istaknuti kako ovo do CDŠ-a nije bio slučaj. U školi se nije moglo fotokopirati i printati kad god vam je trebalo nego kada je printer imao boje i kada je bilo sredstava za papir, a njih smo nabavljali traženjem različitih donacija kako bi svoja sredstva trošili na važnije stvari. Samo želim istaknuti koliku nam je slobodu donio CDŠ te kako smo se sad pomalo i "razmazili" jer ne oskudjevamo u ničemu.

Uspijevate li provoditi sve zadane oblike nastave (A1, A2, B1, B2)?

- A1 nastava provodi se bez poteškoća dok je A2 nešto izazovniji za provođenje, jer je po definiciji to program potpore, obogaćenog i potpomognutog učenja, a kada ga radite u trorazrednoj ili dvorazrednoj kombinaciji to postaje pravi pothvat. B1 nastavu smo prve godine provodili u školi i tada su nam se roditelji jako bunili kako djeca previše vremena provode u školi. O B2 aktivnostima nisu uopće htjeli razgovarati, tako da ih u toj godini nismo ni imali, što za provođenje eksperimentalnog programa nije prihvatljivo, no situacija je bila takva - nismo imali minimalni broj od 8 zainteresiranih učenika (i roditelja koji trebaju potpisati suglasnost)Usuđujem se reći da je ta prva godina bila vrlo izazovna u smislu traženja rješenja koja bi bila na zadovoljstvo učenicima, roditeljima i učiteljima. Rezultati samovrednovanja pokazali su određena nezadovoljstva, te smo se sljedeće godine odlučili na drugačiji pristup. B1 aktivnosti isplanirale su se kroz terenske nastave jednom mjesečno, koje su za učenike bile potpuno besplatne, a B2 kroz ljetnu školu gimnastike i tada su nam svi učenici u tome sudjelovali. Ove godine učenici razredne nastave kroz B1 aktivnosti pohađaju Škošene nastave??, bez čekanja u školi, što je ranije bio slučaju jahanja, oslobađaju se straha i razvijaju ljubav prema tim plemenitim životinjama, hrane ih, kupaju, pripremaju hranu za sljedeći dan, čiste, češljaju...Budući da se ovo pokazalo kao izvrsna ideja, ove godine B1 aktivnost nastavljamo Ljetnom školom jahanja i opet ljetnom školom gimnastike, te se nadamo kako će roditelji sljedeće godine iskoristiti mogućnost redovitog pohađanja B2 aktivnosti svojoj djeci tijekom školske godine.

Mislim kako smo izazove koje smo imali, prevladali. Prostora u školi imamo dovoljno, jedino nam je raspored teško napraviti zbog učitelja koji rade na više škola. Troškovi prijevoza dvaju obroka u područne škole također su se pokazali kao nešto za što nam je potrebna dodatna potpora.

Koliko novca ste dosad dobili za CDŠ, te gdje je utrošen?

- Za provedbu CDŠ-a do sada je osigurano 150.00,00 eura, za B1 aktivnosti 70-ak tisuća eura kroz tri godine te oko 20.000,00 eura za provedbu B2 aktivnosti. Osim toga, za program Malih darovnica osigurano je 20.000,00 eura te za operativne troškove još 10.000,00 eura. Dobiveni novac utrošili smo na kupovinu opreme, namještaja i poboljšanje uvjeta rada u matičnoj i područnim školama, kako bismo našim učenicima omogućili jednake uvjete kao i djeci koja pohađaju veće škole ili škole u urbanim naseljima. Veliku podršku pruža nam i naš osnivač Vukovarsko-srijemska županija koja osigurava dodatne autobusne linije te omogućava učenicima povratak kućama nakon završetka nastave, bez čekanja, što ranije nije bio slučaj. Željela bih istaknuti i izvrsnu suradnju s Općinom Tompojevci i općinskim načelnikom koji je prepoznao dobrobiti CDŠ-a te nam sada još više pomažu u pripremanju, organizaciji i financiranju svih važnijih događanja vezanih za školu te na mnogim drugim područjima.

Koliko ste novih učitelja i nastavnika zaposlili, ili vam se smanjio broj zaposlenih?

-Novozaposleni je jedino kineziolog (učitelj TZK) u razrednoj nastavi, a što se tiče povećanja radnog vremena, kuharica je sa pola prešla na puno radno vrijeme. 

Je li ovakav oblik nastave bolji ili lošiji u odnosu na nastavu kakva se provodi u ostalim školama i po čemu se to vidi?

- Mislim kako je još prerano govoriti o pravim rezultatima i je li ovaj oblik rada bolji ili lošiji od onih koji nisu u eksperimentu jer nam još nije izašla niti jedna cijela generacija učenika koji su u CDŠ-u. Osim toga, moja je škola premala, kako bi bila dobar pokazatelj. Moje viđenje je da ovakav način rada pruža puno više mogućnosti da se učenici "pronađu" u određenim područjima i aktivnostima. Dosadašnje iskustvo nam govori da, što god da škola ponudi, ako učenici i roditelji to ne prihvaćaju, sve nam je uzalud. Kod nas sve promjene prihvaćaju polagano a na nama je samo da ostanemo ustrajni u onome što radimo. Kada mi sami vjerujemo da je to što radimo dobro, vremenom će to prihvatiti roditelji i učenici a mi ćemo do tada biti strpljivi i ustrajni.