Kada smo planirali školsku godinu, znali smo da velika, 150. obljetnica rođenja našega zaštitnika ne smije ostati samo prigodni pano u hodniku. Željeli smo da naš Nazor prestane biti samo uklesano ime na pročelju zgrade i da postane stvarni suputnik naših učenika. Projekt je vođen s jasnim ciljem da od samog početka postane otvorena platforma u kojoj će cijela škola disati kao jedan tim, široko otvarajući svoja vrata prema našem gradu.
Umjesto lekcija iz udžbenika i analize književnih djela, grad Crikvenica, u kojem je Nazor proveo deset iznimno važnih i plodnih godina života, postao je naša velika, zajednička učionica. Granice među učionicama su se izbrisale, a nastava Hrvatskoga jezika postala je čvrsto polazište i jezgra svih aktivnosti u kojima su se prirodno ispreplele povijest, geografija, likovna i glazbena kultura, informatika te izvannastavne aktivnosti. Proučavajući strukturu stihova, učenici su pripremali krasnoslove pjesama Cvrčak, Đače, Galeb, O jeziku i Hrvatski jezik, dok su u dramskoj skupini i uz scenski pokret samostalno osmislili kostimografiju i u potpunosti dramatizirali igrokaz Bijeli jelen, proživljavajući književno djelo na posve iskustven način.
Zavičajna povijest i geografija dale su projektu snažan istraživački impuls. Učenici predmetne nastave preuzeli su ulogu povjesničara i istraživača te su terenskim radom obilazili Kaštel, Šetalište i Park Vladimira Nazora te spomenik podignut pjesniku. Proučavajući povijesne izvore, stare razglednice i dokumente, mapirali su prostor i otkrivali kako je Crikvenica izgledala u vrijeme pjesnikova boravka te kako je naš kraj utjecao na njegovo stvaralaštvo. Posebno ih je nadahnulo proučavanje knjige Tražim nekog dječaka profesorice Marije Gračaković, uz koju su otkrili Nazorove svakodnevne navike, ali i crikvenički kulturni krug. Istražili su pjesnikovo blisko prijateljstvo s našim kiparom Zvonkom Carom te s Dragom Gervaisom, kojemu je upravo Nazor pomogao otisnuti prvu zbirku pjesama baš u Crikvenici.
Ta povijesna svjedočanstva odmah su dobivala svoj nastavak u nastavi informatike, koja je povezala tradiciju s modernim tehnologijama. Sve podatke, autorske fotografije i opise lokacija koje su učenici prikupili na terenu, na nastavi informatike pretočili su u interaktivnu digitalnu kartu „Šetnja Nazorovom Crikvenicom”. Uz to, oblikovali su i digitalne sadržaje za javnu mrežnu stranicu projekta na platformi Google Sites. Istovremeno, Nazorova se poezija pokazala iznimno poticajnom za vizualno izražavanje na nastavi likovne kulture. Pjesme Cvrčak, Galeb, Maslina, Hrvatski jezik i Zlatna lađa bile su polazište za predivne likovne interpretacije u najrazličitijim tehnikama. Velik broj likovnih radova nastao je zajedničkom suradnjom učenika razredne i predmetne nastave, čime smo ostvarili iznimnu međugeneracijsku povezanost unutar škole. Projekt je dobio i novu glazbenu dimenziju povezivanjem književnosti i glazbene umjetnosti, pa je u zajedničkoj suradnji učenika i učitelja nastala autorska uglazbljena verzija pjesme Zlatna lađa. Svaki korak ovog složenog procesa novinarski su pratile i dokumentirale naše izvannastavne aktivnosti, a školski list Šarko tiskao je poseban tematski broj u cijelosti posvećen projektu, čime su učenici novinarskim radom postali istinski kroničari vlastitoga rada.
Središnji događaj za javnost bila je izložba pod nazivom „Nazor i Crikvenica: desetljeće zajedništva”, održana u Gradskoj galeriji Crikvenica. Kao najljepša kruna i simbolički završetak ovog cjelogodišnjeg puta stigla je vijest s državnoga literarnog natječaja „Nazor i mi” iz njegova rodnog mjesta Postira na Braču, gdje je naša učenica osvojila prvo mjesto u kategoriji osnovnih škola te prestižnu diplomu „Vladimir Nazor”.
Na početku ovog puta željeli smo našim učenicima približiti velikog književnika. Na kraju smo shvatili da se dogodilo nešto puno dublje – upravo su učenici, povezujući se s ustanovama, različitim znanstvenim i umjetničkim područjima te samim gradom, pomogli Crikvenici da ponovno, s nekom novom toplinom i ponosom, upozna svog Nazora.
Za ovakve rezultate doista nije potrebno mijenjati kurikul, već je dovoljno promijeniti perspektivu!