Najteže je djeci koja dođu u 7. i. 8. razred. Ti učenici istovremeno s pripremnom nastavom idu i na redovnu nastavu, slušaju matematiku, fiziku, povijest, što im je zaista teško

Pripremnu nastavu hrvatskog jezika za učenike koji ne poznaju dovoljno ili uopće hrvatski jezik u ovoj školskoj godini pohađa 2406 učenika osnovnih škola (najviše Roma – 507 i Ukrajinaca – 993) te 663 učenika srednjih škola (najviše učenika iz Ukrajine – 538), podaci su koje nam je dostavilo Ministarstvo znanosti, mladih i obrazovanja.

Kako ističu, radi što lakše i brže integracije učenika koji ne poznaju hrvatski jezik, odobravaju se suglasnosti za pripremu odnosno dopunsku nastavu hrvatskog jezika u trajanju od 70 sati, za svu djecu koja započinju ili nastavljaju školovanje u Hrvatskoj, sukladno Pravilniku o provođenju pripremne i dopunske nastave za učenike koji ne znaju ili nedostatno znaju hrvatski jezik.

Važno iskustvo

U Gradu Zagrebu pripremnu nastavu pohađaju 104 učenika, od čega 98 učenika osnovnih škola te šest učenika srednjih škola. Posjetili smo Osnovnu školu Gustava Krkleca u novozagrebačkom naselju Travno, gdje pripremnu nastavu hrvatskog odgoja za učenike iz svih krajeva svijeta već četiri godine vodi profesor hrvatskog jezika Neven Martinec.

– Imao sam učenike iz sjeverne Amerike, SAD-a, Kube, Venezuele, Kolumbije, Argentine, Kosova, Albanije, Sjeverne Makedonije, Bugarske, Rusije, Čečenije, Dagestana, Osetije, Njemačke, preko Bliskog istoka Azije – Palestina, Sirija, Irak, Iran, Turska, Kurdistan, Mongolija, Kina, do Angole i DR Konga. Samo još nam fale pingvini s Antarktike – kaže nam.

Upoznajemo se sa sestrom i bratom Polinom Zhuravlevom (11) i Iaroslavom Zhuravlevim (13), koji su u Zagreb stigli iz Armenije, te sedmogodišnjim Leonidom Smajlijem s Kosova, koji je tek započeo s pripremnom nastavom, kao i Aishom Chaves (12), koja je u Hrvatsku stigla iz Portugala, a rođena je i dio djetinjstva provela u Angoli.

Dio u tranzitu

Polina i Iaroslav živjeli su i u Rusiji. U Zagrebu su već godinu dana i upravo su s najboljim rezultatom položili test nakon drugog ciklusa pripremne nastave. Pohađaju nastavu u OŠ Ivo Andrić i kažu nam kako su jako zadovoljni. Pitamo ih što im je drugačije u našim školama.

– Ovdje nema predmeta šah, to smo imali u Armeniji. I imamo doručak, ručak i užinu, tamo je bio samo doručak. Inače je sve vrlo slično. Imam jako puno prijateljica – govori nam tečnim hrvatskim Polina koja ide u 4. b.

S obzirom na to da su njihovi roditelji dulje planirali preseljenje, oni su hrvatski jezik učili godinu dana prije preseljenja, u online nastavi s hrvatskim učiteljicama. Stoga im nije bilo potpuno strano doći u novi razred, što jest problem za brojne druge učenike imigrante.

Iako su u godinama velike migrantske krize, a potom i rata u Ukrajini, ovu nastavu najviše pohađala djeca izbjeglice, danas na nastavu dolaze djeca koja su u Zagreb i Hrvatsku stigla iz raznih razloga. Dio ih je u tranzitu te vrlo brzo s obiteljima idu dalje, dio ih dolazi „zauvijek”.

Godišnje Nevenovim razredom prođe 30-ak učenika. Nastava se provodi u dva ciklusa po 70 sati, svaki dan po dva školska sata. Jedan ciklus traje 35 dana. Tijekom pripremne nastave, učenike se ne ocjenjuje u školama u kojima pohađaju redovnu nastavu, već ih se prati u smislu socijalizacije i učenja jezika, navodi Ministarstvo.

Što je najteže

– Nažalost, to je zaista premala satnica za njih. Mislim da bi trebalo puno više sati, čak i treći ciklus, no sad se nosimo s ovime što imamo – ističe Neven koji je jako zadovoljan sa svojim učenicima.

– Najteže nam je svladati ije i je te č i ć. Mislila sam kad smo došli da neću ništa razumjeti, ali iznenadila sam se, slični su jezici – govori Polina, koja uči i njemački.

Većina ove djece su poligloti, uz svoj materinski jezik većina ih govori engleski, često još i jezik neke od zemalja u kojoj su živjeli prije, te sad i hrvatski.

– To, naravno, ovisi i o samoj motivaciji djece. Imao sam učenicu iz Kube koja je jako zavoljela hrvatski jezik, sve je pamtila i ponavljala. S druge strane, neki teško i sporo pamte, pa se borimo s nekim lekcijama. Osmislio sam i ispit za pola ciklusa, da vidim koliko su učenici usvojili. A nakon vikenda ih malo ispitujem, vrste voća, povrća, obiteljsko stablo, životinje. Najvažnije je da nauče barem nekakav razgovorni hrvatski – ističe Neven.

Najteže osmašima

Lakše je mlađim učenicima, kaže. Oni brže usvajaju jezik, a uče uz igru. Leonid, koji je upravo započeo s pripremnom nastavom, u bojanki boji voće, životinje te polako usvaja prve izraze na hrvatskom.

– Najteže je djeci koja dođu u 7. i. 8. razred. Ti učenici istovremeno s pripremnom nastavom idu i na redovnu nastavu, slušaju matematiku, fiziku, povijest, što im je zaista teško. A ako nisu motivirani, to je teže – kaže.

Dijelu učenika teško je svladati latinicu, primjerice, onima koji koriste kinesko pismo ili ćirilicu. Ti učenici prvo moraju svladati pismo.

I Neven Martinec već postaje poliglot. Pitamo ga kako to izgleda kad dođu djeca koja nisu imala dodira s hrvatskim, a jezik i kultura su im jako različiti od naše?

– Prvo tražimo neki zajednički jezik, obično je to engleski, a sad sam već dosta naučio i španjolski. Imao sam djecu iz Albanije koja govore samo albanski, djecu s Kube koja govore samo španjolski, na početku smo se snalazili, počinjali s temeljima, koristio se Google translate. Išli smo od nule s hrvatskim, i na prezentacijama sam sve prevodio na španjolski. I tako smo napredovali – govori Neven, koji na početku rada s djecom strancima nije imao nikakve literature ili priručnika za rad.

Bolja rješenja

Uz pripremnu nastavu organizira se i dopunska nastava hrvatskog jezika, za učenike koji na temelju provjere iz poznavanja hrvatskog jezika mogu redovito pratiti nastavu te je njihovo praćenje nastave vrednovano ocjenama.

Ako pojedini učenici nakon odobrenih 70 sati pripremne nastave nisu u dovoljnoj mjeri svladali hrvatski jezik, omogućeno im je dodatnih 70 sati ponovnog pohađanja pripremne nastave hrvatskog jezika ili pohađanja dopunske. Učenici koji idu na pripremnu u pravilu odrađuju oba ciklusa.

– Za njih je važno da nauče komunikaciju dovoljno da se mogu uklopiti u razred, upoznati s novim prijateljima, ostalo će sami morati povezivati tijekom nastave. Nažalost, ne bave se svi s njima kako bi trebalo, a i ponekad prođu mjeseci prije nego što ih se uključi u pripremnu nastavu. Mislim da bi to trebalo biti bolje riješeno – zaključuje Neven Martinec.