Analiza učinkovitosti nije konačna ocjena kvalitete

Smatramo da je rasprava o načinima mjerenja rada škola legitimna i potrebna te smo otvoreni za stručni dijalog o mogućnostima metodološkog unaprjeđenja budućih istraživanja, poručuju znanstvenici Iako pokušaji rangiranja najuspješnijih (time i najneuspješnijih) škola – posebice srednjih – više nisu rijetkost, barem kada je riječ o medijskim objavama, analiza znanstvenika s Instituta za javne financije koja je procijenila učinkovitost osnovnih škola u Zagrebu posebno je uzburkala zbornice. Autori analize „Assessing the Pure Technical Efficiency of Public Primary Schools in the City of Zagreb” primijenili su model koji mjeri koliko učinkovito škola koristi svoje resurse za generiranje obrazovnih ishoda, na temelju čega je procijenjena „tehnička učinkovitost osnovnih škola”. Izrađena je ljestvica 111 škola svrstanih u kategorije označene nazivima: „vrlo uspješne”, „uspješne”, „gotovo uspješne”, „škole s potencijalom” i „manje uspješne”. Pritom su se znanstvenici (Branko Stanić, Simona Prijaković i Mihaela Bronić) ogradili objašnjenjem da nije riječ o rang-listi najboljih i najgorih zagrebačkih škola. Najveća nastavnička grupa Školska zbornica uputila im je svoj stručni osvrt u kojem su upozorili na niz iskrivljenih zaključaka. Naglasili su pritom kako njihova reakcija nije motivirana otporom prema evaluaciji, već „dubokom zabrinutošću što se kompleksan proces odgoja i obrazovanja pokušava svesti na input-output model tvorničke proizvodnje”, pri čemu su – tvrde u Školskoj zbornici – odabrani outputi fundamentalno pogrešni. „Efikasnost u radu s učenikom s teškoćama ne znači riješiti problem u 5 minuta umjesto u 45; često znači posvetiti mu sate i sate bez vidljivog napretka u ocjenama, ali uz ogroman napredak u njegovoj socijalizaciji. Vaš model takvu školu vidi kao rasipnika resursa. Zato vas pozivamo na oprez. Vaši zaključci u rukama donositelja odluka mogu postati alat za 'racionalizaciju' koja će dodatno osakatiti sustav, a sve pod krinkom znanstvene utemeljenosti. Škola nije samo obrazovna, nego odgojno-obrazovna ustanova. Dobri učitelji i dobre škole odgajaju prije poučavanja. A to je nemoguće mjeriti”, upozorili su znanstvenike. Objašnjenje analize i odgovor na kritike zamolili smo jednog od autora analize Branka Stanića, zamjenika ravnatelja Instituta za javne financije, a u nastavku prenosimo dobiveni odgovor, kao i osvrt Školske zbornice upućen znanstvenicima s Instituta. NASTAVNIČKA GRUPA ŠKOLSKA ZBORNICA Metodologija šalje pogubnu poruku Efikasnost škole ne smije se mjeriti lakoćom kojom učenici prolaze razrede, već kvalitetom stečenog znanja Ovakav model kao ključne varijable outputa (rezultata) uzima prosječne ocjene, prolaznost i bodove za upis u srednju školu. U sustavu u kojem se godinama borimo s nerealnim ocjenjivanjem i pritiskom roditelja za „superodlikašima”, ovakva metodologija šalje pogubnu poruku. Prema uzetim kriterijima, škola koja podlegne pritiscima, sruši kriterije ocjenjivanja i „dijeli petice” (maksimizira output) uz