„Sreća što je još uvijek pisac lektire”

U Knjižari Matice hrvatske u Zagrebu 17. ožujka 2026. održano je predstavljanje knjiga Izabrana djela I i II Milutina Cihlara Nehajeva, koje je priredio Ivica Matičević u sklopu biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti. O značenju i vrijednosti Nehajevljeva opusa govorili su Ivan Rogić Nehajev, Boris Senker, Božidar Petrač i priređivač izdanja Ivica Matičević, istaknuvši važnost ovoga izdanja za razumijevanje jednoga od ključnih autora hrvatske moderne.

„Pri tome je najveća sreća što je on još uvijek pisac lektire, što ga naši srednjoškolci, gimnazijalci moraju čitati. Srećom se to još događa i mislim da će ove knjige kao proširenje njihova znanja dobro doći”, istaknuo je priređivač Ivica Matičević, dok je Božidar Petrač, književni povjesničar, kritičar, antologičar i prevoditelj, napomenuo kako su Nehajevljevi eseji – prije svega studija o Hamletu koja, prema Petraču, ništa nije izgubila na svojoj vrijednosti unatoč razlici u vremenu kada je nastala i objavljena 1917. pa do nekih eseja i kritika – itekako važni za razumijevanje hrvatske moderne. 

Milutin Cihlar Nehajev (Senj, 1880. – Zagreb, 1931.) bio je istaknuti hrvatski književnik, dramatičar i novinar te jedan od najznačajnijih književnih kritičara svojega vremena. Kao predstavnik hrvatske moderne ostavio je dubok trag u književnom i kulturnom životu, a 1926. godine obnašao je i dužnost predsjednika Društva hrvatskih književnika.

Prvi svezak Izabranih djela donosi skup ogleda, kritika i članaka nastalih u razdoblju od 1899. do 1931, uz pripovijetke Veliki grad, Iz neznanog kraja, Poloneza i Kostrenka. Tekstovi su priređeni prema posljednjim autorovim inačicama te pružaju uvid u Nehajevljev intelektualni i kritički razvoj, njegovu otvorenost prema promjenama i bogato poznavanje europske književnosti i kulture. Druga knjiga izabranih djela sadrži romane Bijeg i Vuci, također oba priređena prema zadnjim inačicama objavljenim za Nehajevljeva života.

Bijeg, jedan od ponajboljih romana hrvatske moderne, priređen je prema drugom izdanju iz 1917., a povijesni roman Vuci, o životu krčkog, senjskog i modruškog kneza Krste Frankopana (1482. – 1527.), prema prvom izdanju iz 1928. U Nehajevljevu dodatku na kraju romana Vuci, za koji I. Matičević ističe da je kruna književnog rada M. C. Nehajeva, priloženi su prijepisi trideset i sedam dokumenata i pisama na hrvatskom, latinskom, njemačkom i talijanskom jeziku, prvi i dosad jedini put objavljeni u izdanju iz 1928. Primjerice, pisma kralja Ferdinanda, kraljice Marije i cara Maksimilijana upućena Krsti Frankopanu, Frankopanova osnova o obrani zemlje iznesena u pismu senjskom biskupu Jožefiću nakon Bitke kod Mohača kao i pismo napisano biskupu nekoliko tjedna prije svoje smrti u kojem mu piše da će biti gore zlo nego itko vjeruje.

Predstavljanje je potvrdilo Nehajevljeva djela kao važan primjer sustavnog objavljivanja i tumačenja hrvatske književne baštine u izdanjima Matice hrvatske.

(Izvor: Matica hrvatska; snimio Snimio Mirko Cvjetko)