Nekad sam priče iz školske psihologije pronalazila u svojoj radnoj sobi, razredu, školskoj dvorani, atriju, na pozornici, u knjižnici, zbornici, na sjednicama razrednih i učiteljskog vijeća, na roditeljskim sastancima, radionicama za učenike, učitelje, roditelje, na izletima i ekskurzijama, terenskoj nastavi, u kinu, kazalištu, muzejima... Otkad sam bez njih ostala, u procesu sam žalovanja...
Više u tiskanome izdanju ŠN, br. 10 / 19.03.2019

Poučna priča o životu jedne učiteljice – njezinu djetinjstvu, odrastanju u skromnoj mnogobrojnoj obitelji, o školovanju, životnim i radnim putešestvima, u stalnoj borbi za vlastito ljudsko i profesionalno dostojanstvo… Imala je težak život, ali je pobijedila

Odavno se već priča i piše o pogubnom djelovanju prezaštićivanja djece. Naše razmažene gradske školarce roditelji dugo i nepotrebno vode u školu. Nose im čak i školske torbe da se dječica ne umore. No ovih nekoliko priča sa sela govore o sasvim drukčijem i ljudskijem odrastanju. Unatoč poteškoćama

Zdrav psihički razvoj iziskuje od djeteta da prođe sve razvojne faze, od rođenja do odrasle dobi, bez preskakanja pojedinih faza. No suvremeni pristup odgoju djece s cijelim nizom pogrješnih odgojnih postupaka doveo je do brojnih psihičkih razvojnih poremećaja u dječjoj i mladenačkoj dobi. To je i tema knjige Zašto nam djeca postaju nasilnici njemačkoga dječjeg psihijatra Michaela Winterhoffa, koju za Školske novine komentira školska psihologinja Milijana Kovačević, dopunjujući autorove stavove i vlastitim spoznajama iz svoga „dnevnika školskoga psihologa”

Sve je bilo neopisivo. Svaki mi je izlet nahranio dušu, osnažio tijelo, proširio vidike, bio sjajna teretana za moj mozgić s razvojem po opadajućoj krivulji, preplavio me ljubavlju prema divnim ljudima koji su me okruživali, punio ushitom sred čarobnice Prirode, a da ne govorim o kulturno-povijesnim čudesima koje u sebi krije to malo kamenitog i naoko škrtog prostora Žrnovnice, Peruna, Podmosorja, Mosora...

Prilično je složenije biti razrednik nego samo učitelj. Napose danas kad su se i djeca i roditelji raspojasali, pa sve češće uzimaju stvari u svoje ruke, a prosvjetne vlasti koketiraju s njima prepuštajući djelatnike njihovoj vjetrometini. Osposobljavanju za ulogu razrednika tijekom obrazovanja, pa i kasnije na dodatnim edukacijama, ne posvećuje se dovoljno pozornosti. Ovo je priča o jednoj baki i jednom razredniku, koja pokazuje kako i jedna i druga uloga umnogome ovise o osobnosti onoga tko je baka ili razrednik

Ovo je priča o vrlo uspješnom poslovnom čovjeku, motoristu dobrotvoru gotovo svjetskoga glasa, odličnom organizatoru, voditelju i vođi, primjernu suprugu, ocu troje djece i autoru dojmljive knjige 300.000 kilometara motoavanture, u kojoj priča o svojim vrelima adrenalina, putovanjima prštavima od avanture, izazova, ali i pogibelji

Moja su stopala operirana. Uspješno, ali nedostatak empatije, u nekih koji su s tim itekako imali veze, nažalost, ne može se operirati. No, sustavnošću, promišljenim, upornim, znalačkim radom (i na sebi) te poticajima i odgojem sa srcem, može se početi ili, bolje, nastaviti razvijati tamo gdje je, u nesretnika kojima se to dogodilo, stalo. Empatija se može razvijati gotovo doživotno. Neka je baštine bar budući, jer ona može spasiti svijet. U prilog tomu i ova priča!

Možda jedna radionica neće promijeniti svijet. Ali možda će neko dijete nakon nje lakše imenovati svoj strah, prihvatiti različitost ili zatražiti pomoć. A možda će jednostavno osjetiti da ga je netko čuo

Danas nemamo problem s činjenicom koriste li učenici ChatGPT ili Gemini, već s tim da to čine stihijski, bez ikakvih pravila, dok istovremeno sustav glumi da se zapravo ništa ne događa

Murali i plakati s porukama o poštovanju i sigurnosti dio su UNESCO-ove inicijative kojom se u školama u Mombasi nastoji prekinuti šutnja o nasilju. Uz edukaciju nastavnika i suradnju s roditeljima, učenici se ohrabruju da prepoznaju nasilje i zatraže pomoć

U svijetu u kojem se odličan uspjeh često podrazumijeva, četvorka može zvučati kao poraz, a trojka kao katastrofa. No što se događa kada ocjena prestane biti povratna informacija i postane mjera djetetove vrijednosti? Ocjena bi trebala govoriti nešto o učenikovu trenutačnom znanju, a ne odlučivati koliko učenik vrijedi

Kao nadopuna analitičkom članku „Kad petica postane jedina prihvatljiva ocjena: Učimo li djecu znanju ili strahu od neuspjeha?”, donosimo autentične i nefiltrirane izjave učenika drugih razreda različitih programa