Postoje sportovi – manje-više individualni – ponajprije tenis, pa skijanje, neke atletske discipline... – u kojima su najčešće glavna pokretačka snaga na putu prema najvišem cilju, pobjedničkom potolju, koje donosi slavu i novac – ambiciozni roditelji. Svjetski sport, pa i hrvatski, pun je takvih priča. Ovu sam priču napisala prije korone i čekala pogodno vrijeme da je objavim. Boljega trenutka nije moglo biti nego što je ovaj. Konačno se počelo govoriti i o zlostavljanju u sportu...
Više u tiskanom izdanju ŠN, br. 13-14 / 13.04.2021.

Zdrav psihički razvoj iziskuje od djeteta da prođe sve razvojne faze, od rođenja do odrasle dobi, bez preskakanja pojedinih faza. No suvremeni pristup odgoju djece s cijelim nizom pogrješnih odgojnih postupaka doveo je do brojnih psihičkih razvojnih poremećaja u dječjoj i mladenačkoj dobi. To je i tema knjige Zašto nam djeca postaju nasilnici njemačkoga dječjeg psihijatra Michaela Winterhoffa, koju za Školske novine komentira školska psihologinja Milijana Kovačević, dopunjujući autorove stavove i vlastitim spoznajama iz svoga „dnevnika školskoga psihologa”

Poučna priča o životu jedne učiteljice – njezinu djetinjstvu, odrastanju u skromnoj mnogobrojnoj obitelji, o školovanju, životnim i radnim putešestvima, u stalnoj borbi za vlastito ljudsko i profesionalno dostojanstvo… Imala je težak život, ali je pobijedila

Odavno se već priča i piše o pogubnom djelovanju prezaštićivanja djece. Naše razmažene gradske školarce roditelji dugo i nepotrebno vode u školu. Nose im čak i školske torbe da se dječica ne umore. No ovih nekoliko priča sa sela govore o sasvim drukčijem i ljudskijem odrastanju. Unatoč poteškoćama

Sve je bilo neopisivo. Svaki mi je izlet nahranio dušu, osnažio tijelo, proširio vidike, bio sjajna teretana za moj mozgić s razvojem po opadajućoj krivulji, preplavio me ljubavlju prema divnim ljudima koji su me okruživali, punio ushitom sred čarobnice Prirode, a da ne govorim o kulturno-povijesnim čudesima koje u sebi krije to malo kamenitog i naoko škrtog prostora Žrnovnice, Peruna, Podmosorja, Mosora...

Prilično je složenije biti razrednik nego samo učitelj. Napose danas kad su se i djeca i roditelji raspojasali, pa sve češće uzimaju stvari u svoje ruke, a prosvjetne vlasti koketiraju s njima prepuštajući djelatnike njihovoj vjetrometini. Osposobljavanju za ulogu razrednika tijekom obrazovanja, pa i kasnije na dodatnim edukacijama, ne posvećuje se dovoljno pozornosti. Ovo je priča o jednoj baki i jednom razredniku, koja pokazuje kako i jedna i druga uloga umnogome ovise o osobnosti onoga tko je baka ili razrednik

Ovo je priča o vrlo uspješnom poslovnom čovjeku, motoristu dobrotvoru gotovo svjetskoga glasa, odličnom organizatoru, voditelju i vođi, primjernu suprugu, ocu troje djece i autoru dojmljive knjige 300.000 kilometara motoavanture, u kojoj priča o svojim vrelima adrenalina, putovanjima prštavima od avanture, izazova, ali i pogibelji

Moja su stopala operirana. Uspješno, ali nedostatak empatije, u nekih koji su s tim itekako imali veze, nažalost, ne može se operirati. No, sustavnošću, promišljenim, upornim, znalačkim radom (i na sebi) te poticajima i odgojem sa srcem, može se početi ili, bolje, nastaviti razvijati tamo gdje je, u nesretnika kojima se to dogodilo, stalo. Empatija se može razvijati gotovo doživotno. Neka je baštine bar budući, jer ona može spasiti svijet. U prilog tomu i ova priča!

Pritisci zbog ocjena, prijetnje žalbama, zlonamjerne pritužbe i negativne internetske recenzije neki su od načina na koje studenti pokušavaju utjecati na profesore. Istraživanje pokazuje da je zlostavljanje u akademskom okružju znatno raširenije nego na drugim radnim mjestima

Ingeborg Hanich Šaić pedagoginja je u Graditeljskoj tehničkoj školi u Zagrebu. Ističe kako je najveći problem posljednjih godina upisivanje učenika koji su osnovnu školu pohađali po prilagođenom programu.

U stvaranju slikovnice sudjelovali su Petra Gečević, Helena Špoljarić, Lota Jerković, Leo Petretić, Luka Čergar, Matej Jugović, Neo Ujlaki i Ian Ujlaki

Iako se navodi da bi školska torba trebala težiti između 10 i 15 posto djetetove tjelesne težine, nema dovoljno dokaza za univerzalno pravilo koje bi vrijedilo za svu djecu

Tako mi je drago da je Novigrad ostao jezgra druženja gdje djeca bez problema, neopterećena mogu reći ti svom voditelju, voditeljici ili nekome drugome, a i mi se njima obraćamo kao ravnopravnima sebi. Djeca znaju da nam se s povjerenjem mogu obratiti