Kako sam uspjela biti razrednica 26 godina

Biti razrednica je lijep, ali i vrlo zahtjevan posao. Ako si razrednica, onda si ujedno za svoje učenike i nastavnica, i mama, i psihologinja, i medicinska sestra, i prijateljica… Teško je ponekad razdijeliti sve te uloge koje razrednik ima u sebi. Naravno, ima tu i mnogo administrativnih poslova koje treba napraviti kao razrednik, ali ono što želim istaknuti u ovom članku upravo je ono što razlikuje dobrog razrednika, tj. dobru razrednicu od prosječnih. Razrednica sam cijeli svoj profesorski vijek, dakle već 26 godina (prvo 10 godina u Prvoj privatnoj gimnaziji s pravom javnosti u Zagrebu, a unazad 16 godina u V. gimnaziji u Zagrebu, gdje radim i sada) i jako volim biti razrednica. Po zanimanju sam profesorica njemačkog i engleskog jezika, a u V. gimnaziji predajem Njemački jezik i nastavu DSD-a (nastavu za stjecanje Njemačke jezične diplome na razini B2/C1). Pokušat ću ukratko napisati što moji učenici cijene kod mene kao razrednice i kako uspijevam imati tako složne i dobre razrede. Osobine dobrog razrednika Kad razmišljam o tome koje osobine čine dobrog razrednika, nužno mi na pamet padaju: iskrenost, brižnost, dosljednost, poštovanje, prihvaćanje i rad. Osobno, to sve začinim i zrnom odmjerenog humora, jer zna se, s humorom valja biti oprezan. Što je nekome smiješno, nekoga bi moglo povrijediti… I ono zadnje, što je najvažnije, dobar razrednik voli svoje učenike i učenici to mogu osjetiti. Upravo su te karakteristike one koje smatram ključnima u radu s ljudima, ne nužno samo s učenicima. Jasne upute učenicima Učenici na početku od mene dobivaju jasne upute kako trebaju razgovarati u Vijeću učenika, kako međusobno, a kako s profesorima. Većina njih to je već naučila kod kuće, ali na meni je da to ponovim, kako bih potom to mogla i podrazumijevati. Sve što od učenika tražim uvijek vrlo jasno i nedvosmisleno kažem, tako da mogućnost nesporazuma ili krivog podrazumijevanja (koji je majka nesporazuma!) svedem na minimum. Desna ruka razrednika Vrlo je važna osoba koju razred odabere za svog predstavnika učenika u Vijeću učenika, iliti po starinski – predsjednika razreda. Ta osoba igra ključnu ulogu i u samom razredu i u istupanju razreda prema van. Stoga odabir predstavnika učenika uvijek vrlo pomno pripremim. Kažem što ta osoba treba činiti i kakva treba biti. Nakon toga slijedi njihova kandidatura, pa iznošenje plana i programa rada kandidata (ujedno priprema učenika za aktivan politički život, jednoga dana!) te potom anonimno glasanje u dva kruga. Proces odabira je ozbiljan, a time i razred i sami kandidati shvate koliko je ta uloga u razredu vrlo važna. I doista jest! Do sada sam imala izvrsne predsjednike razreda i smatram to zasluženom „srećom”, ali i blagoslovom. Ne mogu zamisliti da moja desna ruka kao razrednice bude neko neozbiljno dijete koje se ne želi niti zna razgovarati argumentirano i zainteresirano. WhatsApp grupa s učenicima Od prvog dana s učenicima svoga razreda (ali i s učenicima ostalih razreda u kojima predajem) imam