Biti razrednica je lijep, ali i vrlo zahtjevan posao. Ako si razrednica, onda si ujedno za svoje učenike i nastavnica, i mama, i psihologinja, i medicinska sestra, i prijateljica… Teško je ponekad razdijeliti sve te uloge koje razrednik ima u sebi. Naravno, ima tu i mnogo administrativnih poslova koje treba napraviti kao razrednik, ali ono što želim istaknuti u ovom članku upravo je ono što razlikuje dobrog razrednika, tj. dobru razrednicu od prosječnih.

Razrednica sam cijeli svoj profesorski vijek, dakle već 26 godina (prvo 10 godina u Prvoj privatnoj gimnaziji s pravom javnosti u Zagrebu, a unazad 16 godina u V. gimnaziji u Zagrebu, gdje radim i sada) i jako volim biti razrednica. Po zanimanju sam profesorica njemačkog i engleskog jezika, a u V. gimnaziji predajem Njemački jezik i nastavu DSD-a (nastavu za stjecanje Njemačke jezične diplome na razini B2/C1).

Pokušat ću ukratko napisati što moji učenici cijene kod mene kao razrednice i kako uspijevam imati tako složne i dobre razrede.

Osobine dobrog razrednika

Kad razmišljam o tome koje osobine čine dobrog razrednika, nužno mi na pamet padaju: iskrenost, brižnost, dosljednost, poštovanje, prihvaćanje i rad. Osobno, to sve začinim i zrnom odmjerenog humora, jer zna se, s humorom valja biti oprezan. Što je nekome smiješno, nekoga bi moglo povrijediti… I ono zadnje, što je najvažnije, dobar razrednik voli svoje učenike i učenici to mogu osjetiti. Upravo su te karakteristike one koje smatram ključnima u radu s ljudima, ne nužno samo s učenicima.

Jasne upute učenicima

Učenici na početku od mene dobivaju jasne upute kako trebaju razgovarati u Vijeću učenika, kako međusobno, a kako s profesorima. Većina njih to je već naučila kod kuće, ali na meni je da to ponovim, kako bih potom to mogla i podrazumijevati. Sve što od učenika tražim uvijek vrlo jasno i nedvosmisleno kažem, tako da mogućnost nesporazuma ili krivog podrazumijevanja (koji je majka nesporazuma!) svedem na minimum.

Desna ruka razrednika

Vrlo je važna osoba koju razred odabere za svog predstavnika učenika u Vijeću učenika, iliti po starinski – predsjednika razreda. Ta osoba igra ključnu ulogu i u samom razredu i u istupanju razreda prema van. Stoga odabir predstavnika učenika uvijek vrlo pomno pripremim. Kažem što ta osoba treba činiti i kakva treba biti. Nakon toga slijedi njihova kandidatura, pa iznošenje plana i programa rada kandidata (ujedno priprema učenika za aktivan politički život, jednoga dana!) te potom anonimno glasanje u dva kruga. Proces odabira je ozbiljan, a time i razred i sami kandidati shvate koliko je ta uloga u razredu vrlo važna. I doista jest! Do sada sam imala izvrsne predsjednike razreda i smatram to zasluženom „srećom”, ali i blagoslovom. Ne mogu zamisliti da moja desna ruka kao razrednice bude neko neozbiljno dijete koje se ne želi niti zna razgovarati argumentirano i zainteresirano.

WhatsApp grupa s učenicima

Od prvog dana s učenicima svoga razreda (ali i s učenicima ostalih razreda u kojima predajem) imam WhatsApp grupu. I njima i meni važno je da su članovi grupe dostupni i da brzo odgovaraju na poruke te da u grupi nema vrijeđanja, tj. da se svi prema svima trebaju odnositi s poštovanjem. Ni s jedne ni s druge strane nema „seenanja”, tj. ne može se dogoditi da je netko, kome je poruka bila upućena, tu poruku i vidio, ali na nju nije reagirao. Pa čak i ako nije imao konkretnu informaciju kojom bi odgovorio na poruku. Učenici nikada do sada nisu zloupotrijebili tu grupu.

Podijeljena odgovornost i odlučivanje

Smatram da je jako važno u startu izreći učenicima koja je domena u kojoj oni mogu suodlučivati, a u kojoj ne mogu. Stoga na primjer moj razred sam odlučuje o rasporedu sjedenja (sve dok paze na nastavi i nastava zbog toga ne pati), o programu Dana otvorenih vrata Škole, o organizaciji božićnog sajma, o Buvljaku (sami npr. izrađuju plakate i obavještavaju o aktivnostima), o destinaciji i izboru razreda s kojim će ići na izlete ili na maturalno putovanje itd. U razredu vlada vrlo velika demokracija, ali i osviještenost učenika o tome što je njihovo područje odlučivanja, a što nije.

Slavimo sve rođendane

Možda će se činiti banalnim, ali mi slavimo sve rođendane u razredu. I ja kao razrednica s njima slavim svoj rođendan i uvijek ih počastim nekim kolačem koji sam sama ispekla. Odmah na početku 1. razreda napravimo popis svih rođendana u razredu i poredamo ih kronološki. Čak i kada učenici imaju rođendan na dan kada se po rasporedu ne vidimo, oni donesu nešto da počaste razred već na prvi sljedeći sat kada se vidimo.

Upitnik o zadovoljstvu

Učenici osjećaju da imaju moje povjerenje i u vrlo delikatnim situacijama, a i ja imam njihovo. To cijene i njihovi roditelji. Na kraju moga rada s učenicima u 4. razredu, a svakako nakon zaključivanja ocjena, od učenika molim povratnu informaciju na moj rad s njima tijekom protekle četiri godine kao razrednice. Učenici zapisuju svoje pozitivne i negativne dojmove nakon svog četverogodišnjeg iskustva u V. gimnaziji. Od njih tražim da budu iskreni i konstruktivni u izjavama i da pokušaju objasniti svoje mišljenje (što i inače tražim u nastavi).

(Autorica teksta dr. sc. Irena Lasić je prof. njemačkoga jezika, izvrsna savjetnica, zaposlena u V. gimnaziji u Zagrebu)