
Dolaskom na otok Cres mladi planinari prvo su razgledali Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove „Beli” koji je smješten u obnovljenoj zgradi nekadašnje škole. Poslušali su kratko edukativno predavanje kustosa, a kasnije su sami mogli istražiti zanimljivosti putem multimedijalnog izložbenog postava o bjeloglavim supovima.
Uslijedila je vožnja do prijevoja Križići, odakle su planinari krenuli na strmi uspon Križići, vrh Sis (639 m). Dolaskom na vrh bili su nagrađeni za prekrasan pogled na okolne planine, otoke, more i bjeloglave supove. Prvi je dan završio smještajem u kamp Čikat u Malom Lošinju.
Drugi su dan planinari započeli razgledom Malog Lošinja, živopisnog gradića na čijem se sjevernom dijelu pruža više od 10 kilometara dugačak greben planine Osorščice. Planina Osorščica ime je dobila po gradu Osoru koji se ne nalazi na otoku Lošinju, nego na susjednom Cresu. Ime je nastalo u doba dok Osor još nije bio od Lošinja odijeljen današnjim tjesnacem Kavadom, probijenim da bi se omogućio prolaz brodovima. Iako je Televrina (528 m) najviši vrh Lošinja, mladi planinari ovaj put nisu se popeli na njega, ali osvojili su najljepši vrh Lošinja, Sv. Mikulu, s kojeg se pruža predivan pogled na more i na južni dio otoka Lošinja. Na vrhu se nalazi zavjetna kapela pomoraca i putnika, Sv. Nikola (u lokalnom govoru Sv. Mikule), sagrađena u 14. stoljeću i građena od tesanog kamena. Kapela je uvijek otvorena za planinare, a posebno uzbudljivo malim planinarima, ali i onim malo većima, bilo je pozvoniti na zvono kapele. Unatoč zahtjevnosti staze planinari su uživali u svakom koraku upijajući mirise borova, kadulje, majčine dušice i ostalog ljekovitog bilja koje raste na proplancima ove očaravajuće planine.
Na putovanju učenike planinare pratile su profesorica Jasminka Ostrički (organizatorica planinarskog pohoda, licencirani planinarski vodič, voditeljica sekcije „Čevo” Druge gimnazije Varaždin) te učiteljice Mirela Glavnik, Jelica Korotaj i Martina Kos-Grabar (voditeljica sekcije „Čevo” Varaždinske Toplice).