Kako se navodi u stručnoj literaturi, mnogi smatraju da s djetetom treba razgovarati kao s odraslom osobom odnosno da im ne treba tepati. To i jest i nije istina. Dok je beba sasvim mala, viša intonacija, kratki slogovi s naglim promjenama tona i zvuka te tepanje djetetu više odgovaraju od primjerice ravne i tihe intonacije, koju teže registrira i razaznaje. Različite kvalitete zvukova dijete će postupno učiti razlikovati, slušajući ih, i postupno ih povezivati sa smislom riječi. Zato igre koje zvukovno podražavaju, a katkad i karikirano zvučne, potiču brži razvoj govora...
Više u tiskanom izdanju ŠN, br. 26 / 16. 09. 2014.