Posljedice elektroničkog nasilja katkad su mnogo ozbiljnije i bolnije od onih prouzročenih vršnjačkim nasiljem u stvarnom životu. To je svakako uzrokovano većim brojem publike, promatrača nego što je to na igralištu ili hodniku. Dijete nije sigurno ni u svojoj sobi jer je izloženo porukama 24 sata, pisana riječ je trajnija od izgovorene, kazala je u razgovoru za Školske novine Ivana Biljan, viša savjetnica za pedagoge pri Agenciji za odgoj i obrazovanje, predstojnica Podružnice Osijek...
Više u tiskanom izdanju ŠN, br. 2 / 22. 01. 2013.

Školske odmore uspjeli smo pretvoriti u iskrene razgovore o pitanjima na koja često nemamo vremena odgovoriti: kako se zaista osjećamo kad nam je teško, s kim dijelimo radost kad smo sretni i kako možemo pružiti ruku podrške jedni drugima

Već i izgovorena riječ, ma koliko god bila dobronamjerna, kao i „krivi pogled” upućen učeniku mogu biti okidač za pritužbe roditelja ili prijave nadležnim institucijama. U takvome ozračju pravne nesigurnosti, izostanka, u većini slučajeva, institucionalne podrške, doista je teško biti prosvjetnim djelatnikom

Posebnim razrednim odjelom prošlo je 58 učenika. Većinu su činili učenici s problemima u ponašanju, dok je manji broj imao teškoće u razvoju. Ono što im je bilo zajedničko nisu bile dijagnoze ni teškoće, nego potreba da ih netko razumije i pruži podršku

U vremenu u kojem živimo sve se češće govori o pravima – dječjim, roditeljskim, radničkim, ljudskim. No, gotovo nečujno, negdje na marginama javnog diskursa, ostaje riječ koja bi trebala stajati uz svako pravo – obveza. Kao društvo, kao sustav i kao zajednica, zakazali smo upravo u toj ravnoteži.

Kako se može promijeniti doživljaj čitanja – da to ne bude samo zadatak koji se mora odraditi, nego nešto više i mnogo ugodnije – svjedoči primjer iz dviju osnovnih škola gdje je učenicima ponuđen drukčiji pristup – da ne budu samo čitatelji, nego i autori

U svakom broju Školskih novina donosimo prijavljene priče, koje će, s nagrađenima, biti objavljene u elektroničnom zborniku KUP – Kratka učiteljska priča – Dobar, loš, jao

Moji učenici kažu da se ne smiju nikomu potužiti, a kamoli prijaviti profesoričina postupanja jer će im se osvetiti ˗ piše jedna srednjoškolska profesorica

Iznenađuju podaci iz svijeta o općenitom porastu fizičkog nasilja koje su počinile kolege: prije pandemije bila je riječ o jedan posto, a nakon pandemije čak 27 posto. Malo je istraživanjima o ovom problemu u Hrvatskoj. Utvrđeno je da je oko 23 posto nastavnika doživjelo neki oblik nasilja na radnom mjestu. Osobito je malo podataka o nasilju među nastavnicima: tek da 10 posto nastavnika svoje odnose s kolegama u školi procjenjuje - lošim

Ovaj će natječaj i ubuduće poticati učiteljsko pisano stvaralaštvo koje dokazuje usku povezanost učiteljskoga poziva i spisateljske umjetnosti. Ta se povezanost potvrđuje u povijesti, u djelima pisaca koji su bili i učitelji, ali se dokazuje i u sadašnjosti u djelima suvremenih autora i svih autora koji su sudjelovali na ovom natječaju, donoseći lepezu zanimljivih radova

Izložba posvećena jednom od najomiljenijih televizijskih fenomena otkriva kako je Kviskoteka bila više od zabave – bila je inspiracija, alat za učenje, prostor međugeneracijskog dijaloga i simbol vremena kad si morao znati, a ne guglati. Kao čuvar školske povijesti, ali i povijesti svakodnevice i odrastanja Školski muzej ovom izložbom otvara vrata ne samo nostalgiji, već i raspravi o znanju, medijima i kulturi dana


Ako pogledamo rezultat aktualnog „zagrebačkog slučaja”, čiji tempo diktiraju roditelji učenika u čijoj su ekipi i odvjetnici, jasna je njihova prednost pred institucijama. Gdje je granica roditeljske moći? Odgovor učitelja s dugogodišnjim stažem glasi: „Nema je. Ona je fiktivna i oblikuje se poput žvakaće gume, ovisno o tomu koliko su roditelji utjecajni odnosno uporni”