Hrvatski jezik između posebnosti i nedosljednosti

Muke s jezikom, muke oko jezika, muke zbog jezika – nekako je stalna hrvatskoga jezika na njegovu putu kroz vlastitu mu povijest. O jednoj takvoj muci u ovome broju Jezika piše Leopold Auburger u članku Muke Stjepana Babića oko općejezikoslovnoga tumačenja posebnosti hrvatskoga jezika – opća razmatranja uz jedan Babićev članak. O čemu se zapravo radi? Riječ je o Babićevu članku Hrvatski književni jezik, ponajprije njim samim (Jezik, god. 56, br. 5, 2009.), u kojemu se, kako tvrdi Auburger, Stjepan Babić muči s problemom kako općejezikoslovno tumačiti i time afirmirati posebnost i samostalnost hrvatskoga književnoga jezika jer, po Babiću, unatoč mnoštvu opisa bitnih obilježja i pojedinih jezičnih posebnosti još „nije nađena općejezična teorija po kojoj bi se ta posebnost ocijenila…ˮ, kako ističe Babić u tom svom članku. Njegova koncepcija ima za cilj izradbu takva opisa hrvatskoga jezika da se vidi njegova posebnost i jedinstvenost na svijetu, tj. da se jasno razaznaje „identitetˮ hrvatskoga jezika kao bitnoga sastojka „identitetaˮ hrvatskoga naroda. 

Auburgerov članak zapravo je predavanje na Međunarodnom znanstvenom skupu Stogodišnjica Stjepana Babića (Zagreb, 8. svibnja 2025. – Oriovac, 9. svibnja 2025.), a s toga skupa Jezik prenosi još dva izlaganja: Vrijeme išće promjene u opisu normativnih priručnika Artura Bagdasarova i Odstupanja od pravopisne norme u bilježenju vokativa Alena Orlića.

U svome radu Bagdasarov, na temelju pojedinačnih natuknica u suvremenim normativnim udžbenicima (Školski rječnik hrvatskog jezika, Hrvatski pravopis, Hrvatska stručna terminologija, Hrvatski online rječnik), analizira njihove definicije i normativne referencije. Ponekad su, tvrdi Bagdasarov, u opisu pojedinačnih načela normativne hijerarhije preporučenih i dopuštenih verzija vidljive nedosljednost, neuređenost i nelogičnost. Stoga preporučuje da se pristupi izradi pouzdanijih suvremenih normativnih priručnika za hrvatski standardni jezik u kojima se hrvatski jezik ne će opisivati metodom stalnog savjetovanja i uspoređivanja vlastitog jezika sa srodnima, već da se krene od trenutačne jezične situacije normativnog razvoja u 21. stoljeću, prema normama, pravilima i zakonima samoga hrvatskog jezika. Jer jezik je, ističe Bagdasarov, jedno od svojstava i karakteristika posebnosti državnoga suvereniteta.

U onome trećemu radu sa spomenutoga Međunarodnoga skupa u spomen na Stjepana Babića koji se našao u ovome broju Jezika Alen Orlić, nakon uvodnih napomena o vokativu, daje pregled onoga što je o vokativu napisano u suvremenim pravopisnim priručnicima hrvatskoga jezika upozorivši da odstupanja od pravopisne norme pri pisanju vokativa ponekad mogu uzrokovati komunikacijske nesporazume. Uočeno je da je izostavljanje zareza pri pisanju vokativa osobito često kada vokativ prati uskličnik, te stoga Orlić predlaže da se u budućim izdanjima hrvatskih pravopisnih priručnika naglasi da vokativ treba odvajati zarezom čak i kada mu prethodi uskličnik.

Stilističke zabilježbe u poeziji Gorana Filipija naslov je članka Valtera Milovana u kojemu se autor osvrće na pjesništvo Gorana Filipija (1954. – 2021.), jezikoslovca, leksikografa, sveučilišnoga profesora, književnika, akademika, koje je ostalo u sjeni njegove zavidne akademske karijere, odnosno mnoštva objavljenih jezikoslovnih atlasa. 

Slijede i ostali članci: Od jugoslavenske arhivske terminologije do suvremenoga hrvatskoga arhivskog nazivlja Anamarije Pupić-Bakrač i Boruta Guliča; Sufiksi -ić, -ač u slengu Lidije Bogović i Sanje Vulić, te iscrpno izvješće sa svečanosti dodjele Nagrade „Dr. Ivan Šreterˮ za najbolju novu hrvatsku riječ u 2024., koja je održana 15. ožujka 2025. u Lipiku. Prvu je nagradu osvojila riječ plovopis Dubravka Merlića, drugonagrađena je riječ čvornik Martine Šarić, dok je treća nagrada pripala Jurju Boriću za riječ uglednina. Osim dodjele nagrade održan je i Okrugli stol o hrvatskom jeziku uz tri kraća predavanja članova stručnoga prosudbenoga povjerenstva. Prvo je predavanje održao Igor Čatić s temom o povijesnim dobima i njihovim nazivima (od kamenoga do plastičnoga), zatim je Hrvoje Hitrec održao predavanje o brojnim zaprjekama na koje nailazi hrvatski jezik, časopis Jezik i natječaj, dok je izlaganje Marka Kovačića bilo raščlamba i razvrstavanje pristiglih riječi na natječaj u nekoliko skupina prema kriteriju njihove tvorbene valjanosti i nevaljanosti.