Visoki ciljevi darovitih učenika

Iako među darovitim pojedincima postoje brojne individualne razlike i svaki je od njih jedinstvena osoba, istraživanja pokazuju da ipak postoje neke osobine karakteristične za darovite učenike. Te osobine ne odnose se samo na osobine učenja, koje se lako mogu dovesti u vezu s kvocijentom inteligencije, već obuhvaćaju i karakteristike stvaralaštva, socijalne i motivacijske karakteristike. Karakteristike stvaralaštva odnose se na iznadprosječnu originalnost, znatiželju, imaginaciju, otvorenost, evaluaciju, produktivnost ideja, sklonost riziku, smisao za humor, fleksibilnost mišljenja. Motivacijske osobine darovitih učenika vjerojatno u najvećoj mjeri određuju hoće li se potencijalna, većim dijelom urođena darovitost, zaista i manifestirati. Većina psihologa govori o superiornim motivacijskim karakteristikama darovitih učenika te o njihovoj spremnosti da ustraju kako bi postigli ciljeve. Američki psiholog Joseph Renzulli naveo je niz osobina koje bi motivirani daroviti učenik trebao posjedovati. Prije svega to je kapacitet za visoku razinu interesa, entuzijazam, okupiranost specifičnim problemom, kapacitet za ustrajanje i marljivi rad. Osim toga, trebao bi imati visoko samopouzdanje, vjeru u vlastitu sposobnost obavljanja važnog posla i poriv za uspjehom. Postavljanje visokih standarda u vlastitom radu, zadržavanje otvorenosti za samokritičnost i eksternu kritiku te razvijanje osjećaja za kvalitetu i savršenstvo u vlastitom i tuđem radu također su neke od karakteristika motiviranoga darovitog pojedinca. Visoki standardi u vlastitom radu i težnja savršenosti sastavni su dio perfekcionizma, osobine koja se vrlo često veže uz darovite učenike. Samo oni koji zaista imaju potencijal za izvanredna postignuća mogu biti skloni razvijanju perfekcionističkih tendencija. Rad u školi, koji je prilagođen kronološkoj dobi učenika, često je prelagan za darovite učenike pa je jedini izazov koji si mogu postaviti savršeno obavljanje školskih zadataka. Perfekcionizam se općenito definira kao tendencija pojedinca da u više područja postavlja i slijedi nerealno visoke kriterije i ciljeve. Hewitt i Flett (1991.) razlikuju tri dimenzije perfekcionizma: sebi-usmjereni, drugima-usmjereni i društveno propisani perfekcionizam. Iako neki autori smatraju da perfekcionizam može omogućiti pokretačku energiju koja može voditi velikim postignućima i briljantnim ostvarenjima, ipak ima i istraživanja koja pokazuju da postoji povezanost perfekcionizma i negativnih ishoda te se na perfekcionizam može gledati kao na neurotsku predispoziciju. Normalni je aspekt perfekcionizma postavljanje ciljeva i težnja nagradama na fleksibilan način, osjećajući pritom zadovoljstvo. Neurotski aspekt perfekcionizma uključuje postavljanje nerealnih ciljeva, previsokih standarda i nesposobnost osjećanja ispunjenosti i zadovoljstva. Intelektualno daroviti učenici nesumnjivo imaju intelektualne kapacitete koji im omogućavaju postizanje natprosječnoga školskog postignuća, postavljanje visokih ciljeva i