Perfekcionizam

Perfekcionizam nas može potaknuti da uz zdravu dozu samokritičnosti radimo na postavljanju ciljeva i samopoboljšanju, odnosno daje nam energiju za obavljanje zadataka na visokoj razini. Problem nastaje kad pretjeramo s očekivanjima i postanemo taoci vlastitih standarda. Kada počnemo očekivati od drugih da ulažu jednake količine truda i želje u zadatke koji su nama osobno važni ili kad nas u prevelikoj želji da postignemo izvrsnost, preplavi strah od neuspjeha te pretjerana sumnja u sebe. 

Perfekcionizam je osobina ličnosti koju karakterizira težnja za nepogrješivošću, kao i visoki osobni standardi koje prate velika samokritičnost i zabrinutost zbog tuđih procjena, a perfekcionistima se smatraju osobe koje žele biti savršene u svim domenama života. Perfekcioniste se opisuje kao osobe koje posjeduju visoke osobne standarde, koje cijene urednost, preciznost i organiziranost te koje pod svaku cijenu nastoje izbjeći pogrješke, zbog čega su često neodlučne u donošenju odluka i poduzimanju akcija. Perfekcionizam se može očitovati u različitim aspektima života kao što su: uspjeh u školi, čistoća i urednost, smisao za estetiku i organiziranost, pismeni i govorni jezik, fizički izgled ili zdravlje. 

Na sebe usmjereni perfekcionizam prema nekima je najbliže samom konstruktu perfekcionizma kako ga shvaćaju klinički, ali i drugi psiholozi. Definira se kao postavljanje pretjerano visokih ciljeva i prestrogo kritiziranje vlastitog ponašanja. U kombinaciji s tim dolazi težnja za postizanjem savršenstva i perfektnosti. Mnoga su istraživanja pokazala da je sebi usmjereni perfekcionizam povezan s funkcionalnim (samokontrola, akademski uspjeh), ali i disfunkcionalnim simptomima (depresija, poremećaji hranjenja). Smatra se da se osobni standardi, povezani s pozitivnim afektima, i zabrinutost zbog pogrješke, povezana s negativnim afektima, nalaze u afektivnoj podlozi sebi usmjerenog perfekcionizma. 

Na druge usmjereni perfekcionizam podrazumijeva izrazito visoka očekivanja od drugih ljudi te vrlo strogu evaluaciju njihova uratka. Radi se o tendenciji postavljanja iznimno visokih standarda za druge. Za društveno-propisani perfekcionizam karakteristično je da osoba percipira kako joj drugi nameću visoke standarde uspjeha. Osobe doživljavaju važne druge kao pojedince koji ih u svakom trenutku strogo evaluiraju i smatraju da će ih prihvatiti jedino ako ispune postavljena očekivanja. Za razliku od na sebe usmjerenog perfekcionizma, društveno propisani perfekcionizam uglavnom se povezuje samo s nepovoljnim ishodima poput pojave depresije, opsesivno-kompulzivnih simptoma, neuroticizmom ili anksioznosti. U podlozi sebi usmjerenog perfekcionizma nalazi se intrinzična motivacija, dok se društveno-propisani perfekcionizam temelji na ekstrinzičnoj motivaciji. 

Pojedinci koji teže perfekcionizmu trebaju naučiti kontrolirati ometajuće misli kako bi svoju osobinu perfekcionizma održali adaptivnom. S obzirom na navedene posljedice negativnog perfekcionizma, treba upozoriti na važnost njegove moguće prevencije, počevši od roditeljskih stilova odgoja, akademskih uvjeta i socijalnih čimbenika koji ga potiču, sve do individualnog rada s osobom koja posjeduje karakteristike negativnog perfekcionizma.