Di su pare?

Pitanje o nestalom novcu svedeno na samo tri kratke riječi nerijetko su upućivali i roditelji koji su ostali bez novca za višednevne terenske nastave učenika pojedinih škola. Budući da se u našoj zemlji afere redaju na svakodnevnoj bazi pa se neke brzo i zaborave, vrijedi povremeno podsjetiti, osobito stoga da se iste stvari ne bi ponavljale. 

Konkretno, tijekom poznatih pandemijskih zbivanja, neki učenici ostali su bez realiziranih škola u prirodi ili maturalaca, a roditelji bez većeg dijela unaprijed uplaćenog iznosa (tek manji dio novca rijetki su sretnici nakon dugotrajne „borbe” uspjeli ishoditi od osiguranja). Agencija na dobro poznatoj zagrebačkoj adresi u cijeloj priči jedina nije izgubila, dapače, dovoljno je samo zbrojiti broj učenika diljem Hrvatske i pomnožiti s uplaćenim iznosom te dolazite do iznosa od kojega se prosječnom čovjeku zavrti u glavi. Iako je pritisak roditelja i medija na početku bio golem, ništa se bitno nije dogodilo.

Pandemija je prošla, aktualna priča s početka se „ispuhala”, agencija više ne posluje pod prijašnjim imenom (iako i novo ime neodoljivo podsjeća na staro!) i sve naizgled sliči na poznatu hrvatsku priču o tome kako je „vuk pojeo magare” (ili već neku sličnu besmislenu krilaticu).

Možda sve i ne bi bilo toliko bizarno da se „na terenu” ponovno ne događaju slične stvari. Škole su, kao što je poznato, dužne objaviti javni poziv za izvođenje višednevne izvanučionične nastave na svojim mrežnim stranicama u kojem moraju definirati sve detalje vezane za određeno putovanje. Potom agencije dostavljaju svoje ponude, a na sastanku Povjerenstva koje čine ravnatelj, predstavnici učitelja i predstavnici roditelja (za određene razrede i predstavnici učenika) odabiru se tri ponude koje će biti predstavljene na zajedničkom roditeljskom sastanku. Djelatnici tih triju agencija prezentiraju ponude svim roditeljima, odabire se jedna te roditelji (svaki za svoje dijete) potpisuju ugovor s izabranom agencijom.

Ako se pitate je li moguće da se ista ona agencija koja je ostala dužna silan novac roditeljima (sada pod nekim drugim imenima) ponovo javlja na školske pozive, odgovor je potvrdan. Ako se pitate dolaze li isti oni ljudi predstavljati ponude pred neke nove roditelje, odgovor također nije negativan. Ako se pitate kako je to moguće – odgovor će biti nemoćno slijeganje ramenima sa svih strana. Ipak živimo u maloj zemlji za velike mogućnosti...

S obzirom na to da ni sve institucije koje rade svoj posao u proteklom razdoblju nisu uspjele riješiti velik i javno dostupan problem, ostaje nam svima koji radimo u školi samo vjerovati da će ove školske godine (baš poput Đele Hadžiselimovića) roditelji dobro odabrati te da se svi ne ćemo ponovno morati zapitati – di su pare?