Treba li svaka škola imati psihologa i tko je odgovoran ako ga nema?

Promotrimo li upisne kvote samo na najvećem Sveučilištu u Zagrebu, pokazuje se da godišnje jednopredmetni studij psihologije upisuje 80 studenata prijediplomskog studija Filozofskog fakulteta. Za usporedbu, veću je kvotu Sveučilište podarilo studijima kao što su logistika, vojno inženjerstvo, geodezija, dizajn grafičkih proizvoda, inženjer okoliša, tekstila i modnog dizajna, a tek nešto manju kvotu od studija psihologije ima na primjer studij krajobrazne arhitekture Zašto se tako lako može pronaći novac za zaštitare koji bi trebali jamčiti privremenu sigurnost u našim školama, a desetljećima nema novca za zapošljavanje psihologa, socijalnih pedagoga, edukacijskih rehabilitatora i logopeda kako bi se kompletirale stručne službe škola, ne bi li u suradnji s učiteljima i roditeljima mogle učiniti puno više u korist prevencije i tako podići razinu sigurnosti učenika i djelatnika efikasnije nego svi zaštitari, sve elektroničke brave, videonadzori i zidovi podignuti oko škola, pitali smo se u zadnjem broju Školskih novina. Od tada iz škola nastavljaju stizati vijesti o pojedinačnim incidentima, bilo da je riječ o učeničkim ispisima „lista smrti” s imenima djece i zaposlenika, bilo TikTok uradcima s osvetničkim najavama. Jedina dobra strana tih priča objavljenih u medijima jest potvrda da u školama na incidente pravilno reagiraju, a autori popisa suspendirani su iz škola (na po tjedan dana), nakon čega će im biti izrečene pedagoške mjere. Ključno, obitelji te djece sada su pod nadzorom socijalne službe te je izvjesno da će roditeljima biti izrečena neka od mjera obiteljsko-pravne zaštite, u najmanju ruku nadzor nad roditeljskom skrbi na period od šest mjeseci. Upravo u zadnjemu leži odgovor na pitanje korisnosti medija u informiranju o takvim događanjima. Paralelno, u visokom domu na Markovu trgu tijekom Aktualnog prijepodneva ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs iznosi precizne(!?) podatke o broju psihologa zaposlenih u školama, a prema kojima bi, da su uistinu točni, stanje bilo kolosalno. Naime, da je Fuchsov broj psihologa točan, svaka škola u Hrvatskoj, osnovna i srednja, imala bi zaposlena četiri i pol psihologa. Kako su prenijeli svi mediji – i ama baš nitko, uključujući oporbu u Saboru, nije reagirao – Fuchs je (15. siječnja) izjavio da u školama radi 6090 psihologa?! Točna je brojka ‒ 824. Ako zbrojimo sve profile zaposlene u stručnim službama škola, uključujući najbrojnije – knjižničare i pedagoge ‒ njih je ukupno 4100, dakle opet manje od famoznih 6090. Pravo stanje stvari jest da oko 500 škola u Hrvatskoj danas nema zaposlenog psihologa. Prema naknadno ispostavljenim podatcima Ministarstva, izvučenih iz COP-a, u osnovnim je školama trenutačno zaposleno 557 psihologa, a u srednjima 275, pri čemu neki rade kombinirano u osnovnim i srednjim školama. Gruba računica daje do znanja kako jedan psiholog dolazi na više od 500 osnovaca, a sličan je omjer i sa srednjoškolcima. Među stručnim suradnicima najviše je pedagoga (1328) i