Videoigre za koračanje u povijest

Uz dojmljive ratne ilustracije, oživljavaju se priče kako bi se među igračima potaknuli empatija i svijest Kako rat izgleda očima djeteta? Onima koji su daleko od sukoba to je često teško zamisliti. Nova narativna pustolovna igra We Grew Up in War (Odrastali smo u ratu) nastoji odgovoriti na to pitanje pričama koje pričaju Mak, Anna, Valerie i Melisa. Igru su zajednički razvili praški studio Charles Games i Muzej ratnog djetinjstva u Sarajevu, a temelji se na stvarnim svjedočanstvima djece koja su odrastala u ratnim sukobima. Muzej, osnovan nakon rata u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995., gradi jedan od najvećih svjetskih arhiva o djetinjstvu u ratnim okolnostima. Institucija je dio mreže Sites of Conscience, globalne mreže organizacija koje se suočavaju s teškim dijelovima prošlosti kako bi potaknule dijalog. Igra odražava taj rad, nudeći ne samo zapis događaja nego i uvid u to kako rat izgleda i kako se doživljava i z dječje perspektive. Igra bez pobjednika We Grew Up in War nije klasična videoigra: nema bodovanja, napredovanja ni pobjednika. Temelji se na stvarnim iskustvima djece koja odrastaju u ratnim područjima, s posebnim naglaskom na Bosnu i Hercegovinu i Ukrajinu. Uz dojmljive ratne ilustracije, njihove se priče oživljavaju kako bi se među igračima potaknuli empatija i svijest. Takav pristup dio je šireg istraživačkog projekta financiranog sredstvima EU-a pod nazivom MEMENTOES, u kojem muzeji, povjesničari i kreatori igara istražuju kako videoigre mogu ispričati teške priče iz prošlosti i doprijeti do publike izvan tradicionalnih izložbenih prostora. Koriste virtualnu stvarnost i druge tehnike kako bi bolne povijesne događaje učinili opipljivijima. – Igra nije samo priča o patnji niti prikazuje preživjele isključivo kao žrtve – rekao je Jasminko Halilović, osnivač i ravnatelj sarajevskog muzeja posvećenog iskustvima djece tijekom rata. – Ona govori i o obiteljskom životu, prijateljstvima, obrazovanju te o snovima i nadama. Kao sat povijesti Suradnjom u projektu MEMENTOES, istraživači iz Austrije, Belgije, Češke, Grčke, Irske i Nizozemske željeli su doznati mogu li videoigre postati novi način dosezanja šire – i mlađe – publike. Koordinator projekta, Nikolaos Dimitriou, viši istraživač u Centru za istraživanje i tehnologiju Hellas iz Soluna, u početku je bio pomalo skeptičan, ali ga je privukla ideja interaktivnog pripovijedanja: – Kad sam bio mlađi, igrao sam videoigre samo radi zabave. U jednom sam trenutku pomislio da na njih trošim previše vremena. No ovo je drukčije. To je kao pohađanje sata povijesti, samo na zanimljiviji način. Korištenje videoigara za obradu osjetljivih povijesnih tema nosi svoje izazove. Za razliku od tradicionalnih izložbi, igre su interaktivne, što otvara pitanja tona, povijesne točnosti i poštovanja prema žrtvama. Riječ je o vrlo osjetljivoj ravnoteži. – U igri pokušavamo učiniti isto što i na našim izložbama: pokazati koliko su ta iskustva složena. No postići pravi balans nije uvijek lako – rekao je