Podcjenjujemo mogućnosti roditelja i njihovu ulogu u odgoju djece

Postavljamo pitanje u kolikoj su mjeri mladi izloženi sadržajima medija i društvenih mreža, kako se s time možemo nositi iz perspektive učitelja i odgojitelja te što smo dosad mogli učiniti, a nismo prepoznali. Vidimo u kolikoj mjeri djeca koriste medije i društvene mreže jer iz godine u godinu rastu minute provedene pred ekranima, pri čemu se sve češće suočavamo i s problemom rizičnog ponašanja. U sagledavanju problema i pokušajima pronalaska rješenja, očito je da odgovornost nije samo na odgojiteljima i učiteljima, već i na roditeljima koji su iznimno bitna karika koju često zanemarujemo. Podcjenjujemo presudnu ulogu roditelja u odgoju djece u ranim godinama. Postavlja se i pitanje znaju li roditelji s kime se njihovo dijete druži i dopisuje. Naime, članak 95. Obiteljskog zakona navodi kako roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost nadzirati dijete u njegovu druženju s drugim osobama, kao i komunikaciju na društvenim mrežama, odnosno drugim oblicima elektroničke komunikacije te mu zabraniti komunikaciju koja nije u skladu s djetetovom dobrobiti. Propuštena prilika Većina roditelja ne zna da ih na to obvezuje zakon. Mi vidimo da se ta tema otvara tek kada krene postupanje Centra za socijalnu skrb ili Odjela za maloljetničke delikvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji. Konkretno, kada roditelj prijavi određeni nepoželjni ili nedopušteni oblik ponašanja, nerijetko se utvrđuje kako su upravo oni propustili koristiti svoja prava. S druge strane, tijekom 20 godina istraživanja pokazalo se kako ni za jedan drugi predmet u školi ne postoji toliko jasan stav o potrebi njegova uvođenja kao što je s medijskim obrazovanjem, što smo utvrdili ispitujući sve dionike, od roditelja do odgojitelja, učitelja, nastavnika, stručnih suradnika u školama te, naravno, djece. Iz rezultata vidimo da velika većina podržava medijsko obrazovanje, što zapravo smatramo jednom od propuštenih prilika. Naime, uvidjeli smo to još 2012. godine, imali smo sve preduvjete za odluku, no nismo bili dovoljno hrabri. Ti su se programi mogli ranije uvesti u kurikul. Zbog izloženosti djece i mladih seksualiziranom sadržaju i seksualnim iznudama, uz pomoć influencera potaknuli smo njihove pratitelje na otvoreni razgovor o problemima s kojima su se susretali kao maloljetnici. Slijedom toga, tijekom dva mjeseca kampanje na portalu uho.dkmk.hr primili smo oko 900 primjera iznuda. Ispod površine imamo puno veći problem kojega očito nismo bili svjesni. A postajemo ga svjesni tek kada shvatimo da se s takvim problemima susreću superfunkcionalne, visokoobrazovane obitelji, odnosno odlični ili vrlo dobri učenici, izvrsni u sportskim aktivnostima koji su postali žrtve seksualne iznude, a u nekim slučajevima i počinitelj. Roditelji često zadnji saznaju. Glas učenika Uostalom, Hrvatska ima strateške dokumente koji je obvezuju, a postoje i novi standardi medijske pismenosti razvijeni na razini EU-a s detaljnim uputama za prijavitelje programa medijske pismenosti, ne bi li se puno