Akiko Nishimoto Damjanović čaglinska je snaha zadnjih 18 godina, a u školi radi od 2004. godine. Prvenstveno predaje engleski jezik, a japanski u vidu izvannastavne sekcije od 2005. godine. Broj učenika varira iz godine u godine pa je ove godine tek šestero stalnih polaznika, iako osnovne japanske riječi poput „hvala” i „dobar dan” zna veći dio čaglinskih osnovaca...
Više u tiskanome izdanju ŠN, br. 3 / 30.01.2018

Školske odmore uspjeli smo pretvoriti u iskrene razgovore o pitanjima na koja često nemamo vremena odgovoriti: kako se zaista osjećamo kad nam je teško, s kim dijelimo radost kad smo sretni i kako možemo pružiti ruku podrške jedni drugima

U osnovnim se školama nastavnici i dalje susreću s organizacijskim poteškoćama provođenja nastave drugog stranog jezika te posljedično tome sa sve češćim ispisivanjem djece

U vremenu u kojem živimo sve se češće govori o pravima – dječjim, roditeljskim, radničkim, ljudskim. No, gotovo nečujno, negdje na marginama javnog diskursa, ostaje riječ koja bi trebala stajati uz svako pravo – obveza. Kao društvo, kao sustav i kao zajednica, zakazali smo upravo u toj ravnoteži.

Riječ je o sedmodnevnom radioničkom programu za potencijalno darovite i darovite učenike predmetne nastave osnovne škole i srednjoškolce koji svoju darovitost iskazuju u jezično-umjetničkom području, organiziranom u dvadesetak radionica

Dopisni član HAZU-a Stjepan Krasić došao do važnih otkrića koja mijenjaju mnogo toga što je do sada bilo uvriježeno mišljenje o hrvatskome jeziku, njegovoj povijesti, razvoju i položaju među drugim slavenskim jezivima, a pogotovo kad je riječ o početcima njegove standardizacije

Neki kroatisti tvrde da standardni hrvatski jezik nije materinski i svi ga moramo učiti u školi, a ima ih koji izjednačuju književni, standardni i materinski jezik. No, je li zaista materinski jezik isto što i standardni i možemo li ih poistovjećivati ili se materinski i standardni razlikuju?

Ako možda ne postoji suglasje u bitnim pitanjima jezikoslovne kroatistike, u našem slučaju prema nazivima i pojmovima što je književni jezik, a što je standardni i jesu li njihovi nazivi istoznačni ili se razlikuju, onda treba čuti i drugo mnijenje jezikoslovnih ustanova ili strukovnjaka u području sociolingvistike, teorije i povijesti hrvatskoga jezika

Jezik, časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, god 72., br. 2. – 3., travanj – lipanj 2025.

Hrvatski jezik ima tri narječja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko, a srpski dva: štokavsko i torlačko. Budući da među Hrvatima i Srbima prevladavaju štokavci, oni su svoje književne jezike izgradili na štokavskom narječju, ali nezavisno jedni od drugih, u različito vrijeme i na različite načine.

Uz 100. obljetnicu rođenja velikog jezikoslovca

Školski muzej i Osnovna škola Prečko predstavljaju obljetničku izložbu koja vas vodi kroz povijest i sadašnjost ove važne zagrebačke škole, koja 55 godina odgaja i obrazuje brojne generacije učenika i njihovih obitelji. Uz kreativne radove učenika i projekte koji razvijaju timski rad, suradnju te vještine 21. stoljeća, izložba oslikava razvoj škole i njezin neprocjenjiv doprinos obrazovanju s naglaskom na inovativne pristupe učenju

Ako pogledamo rezultat aktualnog „zagrebačkog slučaja”, čiji tempo diktiraju roditelji učenika u čijoj su ekipi i odvjetnici, jasna je njihova prednost pred institucijama. Gdje je granica roditeljske moći? Odgovor učitelja s dugogodišnjim stažem glasi: „Nema je. Ona je fiktivna i oblikuje se poput žvakaće gume, ovisno o tomu koliko su roditelji utjecajni odnosno uporni”