Rezultati opsežnog istraživanja koje je proveo Institut za društvena istraživanja govore da za većinu mladih razredno okružje nije mjesto prijateljstva, suradnje i uvažavanja. Stoga je nužno pojačati djelovanje odgojno-obrazovnog sustava na izgradnju pozitivnih vrijednosti u razredima i školama kako bi i oni postali prostori povjerenja
Mladi u Hrvatskoj izrazito vjeruju roditeljima ‒ gotovo tri četvrtine trinaestogodišnjaka (72,5 posto) smatra kako im u potpunosti mogu vjerovati, dok ih daljnjih 20-ak posto odabire odgovor „roditeljima se u većoj mjeri može vjerovati”. Udio onih kojih smatraju da se roditeljima uopće ne može vjerovati vrlo je malen, iznosi 2,7 posto. Pritom mladići iskazuju više razine povjerenja u odnosu na djevojke. Odgovor „roditeljima se može u potpunosti vjerovati” bira 77,6 posto trinaestogodišnjaka i 68,6 posto trinaestogodišnjakinja.
Ono zbog čega znanstvenici apeliraju na potrebu aktivacije sustava u svrhu izgradnje povjerenja u zajednici jesu podatci prema kojima učenici iskazuju izrazito nisko povjerenje u svoje vršnjake s kojima dnevno provode najviše vremena. Tako učenicima iz razreda u potpunosti vjeruje tek 5,5 posto trinaestogodišnjaka. S obzirom na podatak da je susjedima sklono vjerovati 6,8 posto sedmaša, ispada da više povjerenja imaju u susjede nego u kolege iz razreda. Iznenađuje i podatak po kojemu samo 22,8 posto učenika u potpunosti vjeruje svojim prijateljima, no tješi ipak iduća skupina od 54 posto njih koji prijateljima vjeruju u većoj mjeri. U skupini onih koji prijateljima vjeruju u manjoj mjeri ili im uopće ne vjeruje jest 23 posto ispitanika.
Rodbina je na visokom drugom mjestu povjerenja: potpuno povjerenje prema njoj ima 40 posto ispitanih trinaestogodišnjaka, dok ih još toliko bira odgovor kako rodbini vjeruju u većoj mjeri. Samo pet posto ispitanih uopće ne vjeruje rodbini. Susjedima pak u potpunosti ili u većoj mjeri vjeruje oko trećina ispitanika.
Riječ je o rezultatima istraživanja „Obiteljski odnosi iz perspektive mladih”, koje je u povodu Međunarodnog dana obitelji objavio Institut za društvena istraživanja, a proveli su ga znanstvenici Zrinka Ristić-Dedić i Boris Jokić na uzorku od 12 744 učenika (gotovo 3900 iz osnovnih i oko 8800 iz srednjih škola). Ukratko, djeca ne vjeruju djeci, već znatna većina ‒ njih više od 90 posto ‒ ističe kako roditeljima vjeruje bilo u potpunosti, bilo u većoj mjeri.
Povjerenje mladih u roditelje, po Borisu Jokiću, pozitivan je rezultat, ali zabrinjava niska razina povjerenja prema ostalima, pogotovo krugu mladih.
‒ Već prema prijateljima postoji određena razina nepovjerenja, a ona se posebno iskazuje u odnosu na susjede, kao i kolegice i kolege iz školskih klupa. Činjenica da gotovo petina učenika sedmih razreda smatra da se drugim učenicima iz njihova razreda uopće ne može vjerovati, a njih gotovo pola da im se može tek u manjoj vjerovati upozorava na to da naše škole nedovoljno razvijaju znanja i vještine vezane za osobni i socijalni razvoj ‒ kaže Jokić, po kojemu na posredan način rezultati govore da za većinu mladih razredno okružje nije mjesto prijateljstva, suradnje i uvažavanja.
‒ Nužno je hitno pojačati djelovanje odgojno-obrazovnog sustava na izgradnju pozitivnih vrijednosti u razredima i školama kako bi i oni postali prostori povjerenja ‒ smatra Jokić.
Sudeći po odgovorima dodatne skupine od 8845 učenika trećih razreda srednjih škola, većina mladih u Hrvatskoj zadovoljna je odnosom s roditeljima: 83 posto sedmaša izražava zadovoljstvo odnosom, dok je u trećem srednje udio zadovoljnih ipak niži, no i među njima 76,3 posto iskazuje zadovoljstvo.
Nezadovoljstvo odnosom s roditeljima iskazuje šest posto trinaestogodišnjaka i 7,4 posto sedamnaestogodišnjaka. Istraživači upozoravaju kako u obje dobne skupine djevojke izražavaju niži stupanj zadovoljstva s roditeljima: blizu deset posto sedamnaestogodišnjakinja nezadovoljno je odnosom s roditeljima, dok njih 18,2 posto odgovara da nije niti zadovoljno niti nezadovoljno.
Ukupno 45 posto učenika sedmih razreda smatra da je pandemija pozitivno ili izrazito pozitivno utjecala na odnose s članovima njihove obitelji, dok negativni utjecaj (negativno ili izrazito negativno) navodi 8,8 posto. Pozitivan utjecaj pandemije (pozitivno ili izrazito pozitivno) na odnose s članovima vlastite obitelji uočava 36,7 posto učenika trećih razreda srednjih škola, a negativan njih nešto više oko devet posto. (ML/JL)
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije